Precutah svima svoj san u mislima,
neke izgubljene predjele u tisini budjenja,
biserne kapljice nevine rose,
tihi sapat bosih nogu jutarnje setnje...
precutah...slagah...
Cutao sam vijekovima svoju zaspalu zelju
skrivah pogled sanjara u mnostvu nicega,
pretvarah lice svoje u ono kako drugi zele
i precutah gdje snivaju moje oci snene...
Drum za drumom i ruka za rukom izgubih se
u beznadju svoje nikom ne svacene potrage,
gdje to moje srce hodi,
za cime to bjesomucno kuca...
precutah...slagah...
Cutah...istinu...
da miris jorgovana u mojoj dusi spava,
jutra sretna u dvoje bez ikoga,
precutah...zanijemih...
zasto srce boli...
sta to ono voli...
ne rekoh...
to si samo ti znala citati...
nekada...
