Prosjak ljubavi...

Siromah sam rodjen

sa tugom nekom u ocima

bolom u njedrima

ni kule ni dvore nemam

i nista na poklon

da ti dam

osim ove ljubavi moje

srca velikog

koje zeli voljeti

do smrti...

Poklanjam ti to sto imam

zlatom nemogu te kititi

kocije bjele dovesti

svatove silne pozvati

mila moja nemogu ti to pokloniti

a htio bi...

Mogu te samo pozvati

i reci

zivote moj

zelis li samnom

uz osmijeh i srecu

stariti,

toliko koliko imamo

vec cemo sve sami sagraditi

i u ljubavi kose sijede docekati...

Zagrli me...

Zagrli me ti

i oprosti mi

sto mogu samo ovim

rijecima teskim te voljeti...

Zagrli me tu

u tom prostoru

u nekoj izgubljenoj sjeni

za koju pomislis

da je moj lik usamljeni...

Zagrli me jastukom

koji do tebe je prazan

mojom majicom

mojim parfemom

mirisi me

osjeti me

poljubi me

mojom slikom

mozda vec odavno zaboravljenom...

Zagrli me ikonom

ispod koje pise moje ime

srcem me grli

dusom drhti

mojim brojem me voli

i prsticima samo ispisi

volim te moj jedini...

Zagrli me sad

ovaj tren

ove noci

jer sutra ti vec mozda

mogu umrijeti

i neces moci te rijeci

reci

rukama grliti

usnama ljubiti

mozda ce tada suze teci

a u grlu ce samo ostati

"Andjelu molim te ustani

jer bez tebe nemogu zivjeti

i niko me nemoze voljeti

kao ti jedina moja ljubavi"...

Moji Andjeli...

Umoran sam moji Andjeli,

umoran je vas polubrat

od ovih lutanja...

Za ove oko sebe sam nesvacen

od vas odbacen,

samo zato sto sam crn

i prepun ljubavi...

Moji koraci svakim

danom sve su tezi,

na kojem ste me to

nebeskom sudu osudili

i koju presudu mi donijeli

a da moj glas

niste niti

culi...

Recite koliko jos

sa bolom i tugom

se moram druziti

i zasto mi nedate

jednostavno umrijeti...

zar mislite

da ce neko za mnom zaplakati

i crne ruze na grob mi

donijeti...

Znam uzalud i pitam

samo cutite

zato i pomislim

jesam ja to izrod

od cijelog ljudskog roda

ili je obratno,

oni svi hode

vec stazama znanim

dok ja i dalje lutam...

Da ko to moze svatiti

da za srecu treba malo

kada je mozes uzimati mnogo,

ko moze svatiti

jednu skromnu kolibu

kad mozes imati dvorove,

ko moze svatiti

da imas jednu zenu

sa kojom zelis stariti

kada ih mozes imati

na desetine,

ehhh,

da,

ipak ce biti da sam ja

taj izrod,

koji trazi

nemoguce...