Upoznala si zvijezdu neba svoga
i sada se bojis,
bila si usamljena vijekovima
i svacija a dusa sama od rodjenja,
a gdje ste sad ti i zvijezda Tvoja?
Juce si rijeci saputala rijeci,
ona brzaku svome,
brzak svome pripadanju moru,
sada more sapuce duz obale
tvoje rijeci dok sumom pjeni
tabane dvoje zaljubljenih,
sapuce zao ti bi sto nisi rekla da ga volis,
istinski do kraja zivota svoga
da zelis samo njega...
Sada soba ti hladna,
tijelo ti hladno,
jedini drugovi koji uz tebe ostaju
zima i izgubljen pogled,
zivot prepun svega ali samo njega nema...
Cekala ja ta zvijezda njegova
tvoje njezne ruke i ljubav tvoju,
ali znala nisi prepoznati nebo svoje
jer nikada voljena nisi bila,
a sada istinu znas dok snovima plovis bez glasa,
ljubav stanuje tamo gdje se najmanje nadas...
I znaj,
ljubav svoju mozes dozvati samo uz cvijet...orhideju,
jer njeno ime znaci...
ljubav koja se ne mijenja...
