Pogledaj mi oci
i reci da se ne bojis,
reci da se ne stidis,
sto umjesto boje
na njima stoji tvoje ime...
I dlanove mi otvori,
nisu tezacki znam,
nisu niti muski znam,
takvi su da ljubav znaju poklanjati,
a zgrceni dok te nema...
Zaviri u ovu dusu
lavirintom izbrazdanu,
ja i ona smo se izgubili
tu unutra samog mene,
i cekam te da me spasis
od samog sebe...
A kada bi ruku mi dala,
na tren osmijeh poklonila
koji cekam vijekovima,
ponovo bih se rodio
samo za Tebe...
