srijeda, 26. rujna 2012.

Dolazi jesen...


Osjecam jesen dolazi,
jesen mojih noci,
jesen u vjetru,
koji povija zelene grane jablana...

Jesen dolazi,
a moja Vila je daleko...

Strepnja ovlada srcem,
i uz pobjedonosni klic
krenu prema najudaljenijim
dijelovima moje duse...


Rusi me jesen,
rusi me strepnja,
a moja Vila je daleko...

Ko ce u hladnim nocima
ove ruke ozeble
priviti na tople grudi...

Ko da toplim usnama
skine mraz sa mojih obrva...

Ko da vrelim suzama
umije moje zaspale...

Ko,kada moja Vila nije tu...

I miris je nestao,
nema vise opojnog cvijeca,
ptice nemaju onaj sretan ton,
sve je zamrlo sa prvim vjetrom
sto sa planine vuce...kisu

On dolazi uvijek na vrijeme
i uvijek zna u cija srce ce uci,
na cije pragove duse ce stati,
a meni nikada teze nije bilo
jer
moja Vila nije tu...

I ko sada da u srce unese toplinu,
ko peskirom da mi brise kosu,
pomiluje moje okupano lice,
ko da me vrati u zivot,
kada
moja Vila je daleko...

Tjeskoba se vec uvukla u ovo tijelo
trese ga,
dok osusene usne
vec ispucale od milion suza
ne nalaze put do drugih
koje bi ih vratile u zivot
jer
moja Vila je daleko...

Dolazi jesen...tuge
a ja bih da ljubim,
vozovo ponovo pokrenem,
tebi da dodjem 
da te se nagledam
dok mi klizis bajnim licem 
izmedju dlanova
ali...
moje Vile nema...

Pretraga