Nebo moje nikada ne bi vedro
samo si ti znala
okovati ga zvijezdama,
i ovu tisinu u ocima
ko ce razumjeti,
moj jorgovan ko uz mene milovati...
Zemlja duse moje bi pusta
samo si ti znala
kisom je napojiti,
sada moju kolibu
ko bi mogao voljeti kao kucu,
sa kim rukom u ruci
trcati ka suncu...
Zbog moga neba...
Zbog moje zemlje...
Ostavljam ti nesto vrlo malo
u jednu rijec stane...a vjecno traje...
Ostavljam ti ljubav...
da kada otvoris vrata vrta svoga
pokupis je sa trotoara
i stavis oko srca...
neka te ugrije...
bas onako kako bi te grijala moje ruke dvije
a nedas da te zagrle...
da te vole...
da te vole...
