Place ova pruga sto mi tijelo nosi
poredano u nekom kupeu bez broja,
gdje sam ovo stigao milo moje
da ne brojim lica,
ne slusam rijeci,
sam sa sobom zivim,
i pamtim kako je toplo uz tebe biti,
sanjam...a san od mene bjezi...
Idem Ti sa svjetla u tamu
redam slike i jorgovane mirisne,
nase noge bose kroz mekano lisce,
nasa klupa kraj rijeke,
redam mirise ne mirisane,
listove ne gazene,
i klupu za usamljene
osta bez nase sijenke dvije...
Prosjak sam bez tebe
onaj sto kupi mrvice,
a u srcu ljubav krije
onu za kojom do umiranja zebe...
