nedjelja, 30. siječnja 2011.

Bolis me...



Niti postelja od trnja,
niti zarobljeni poj slavuja,
niti nebo kojeg rezu
da porodi kisu,
nista ne boli...
koliko me bolis ti...

Suza koja se zgrusala
nadomak oka ne isplakana,
ruka prazna koja u grcu
zagrli usamljenu postelju,
glas koji se prolomi
dok kosmar me snom prati,
ne,nista ne boli...
koliko me bolis ti...

I trnje koje nicijim drumom
ja gazih bosom nogom,
moj dom u kojem vlada
tisina i tama,
ne...ne boli
koliko me boli zelja
da te ljube ove usne
koje su tvojih gladne...

utorak, 25. siječnja 2011.

Kraj...

Zasto...
mozes li mi reci zasto
ostajem sam...

Kako...
molim te reci mi kako
ostajem tako sam...

Zar vec neznas
da moj mrak je uvijek bio mrak
da moj san je uvijek bio samo moj san,
zasto...zasto mi krades od mene to
i odnosis sve sa sobom...

Kraj...zar je ovo kraj,
bez mirisa u kosi,
bez vode na dlanu,
bez topline u zagrljaju,
kraj...jeli ovo kraj
kada sve izgubi sjaj...

Kako...ajde reci mi kako,
pronaci srce pregazeno,
kome pokloniti lice ne ljubljeno?

Noc...zar se ovo zove noc,
kada je moja tmina
od svake noci crnja...

Zar se ovo zove kraj,
kada ostanem sam
sa suzom,
sjecajuci se kako bi
topal taj zagrljaj...

nedjelja, 16. siječnja 2011.

Ako je...



Ako je netko volio
taj sam,
ako je netko plakao
da opet taj sam,
ako je netko zelio
i taj sam,
ako je netko zivio
da bi u dvoje sretan bio,
kazem glasno...
taj sam...

Ako je postelja zguzvana ledena
moja je,
ako su oci jutrom crvene i bolne
moje su,
ako je nebo vjecno crno
pa neka je 
i ono samo je moje...

Sve ovo je moje
samo jedno nije,
to su oci tvoje
zbog kojih meni se umire...

subota, 15. siječnja 2011.

Sjeti se...

Sjeti se da sam bio cvijet
koji samo jednom mirise,
neki vjetar blagi
koji samo jednom zeli smiriti se...

Sjeti se bistre rijeke zivota moga
kojoj zelja bi doci do usca svoga,
kamicka bijelog na obali snenoj
koji pozelje biti u ruci bijeloj...

Sjeti se leptira u ocima
koji se rodi nesretan
da zivot prozivi dok kisa pada,
i onog snijega na pospanim prozorima
dok mi ime pahuljom cutke ispisa...

Sjeti se koliko sam te volio
kao nijema straza u snove ti dolazio,
sjeti se...
jer nista promijenilo se nije,
jos uvijek zelim
da moje usne vrele
dotaknu tvoje...

Sjeti se...jer sjecam se
kojim slovima sreca se pise...

ponedjeljak, 10. siječnja 2011.

Kada sreca ode...

Kada sreca prodje
ostane telefon koji cuti,
kao srna na porodjaju
stenje...ali glas ne pusti...

Kada sreca prodje
ostanu ukradeni sapuni
i poneka casa
kao znak sjecanja,
na hotel u kojem je ljubav plamtila...

Nakon srece
i dalje stol se sprema za dvoje,
tri ruze u vazni,
vino i cola,
prepolovljena maslina...

Kada sreca ode
kisne ulice postanu dom
za sada i u buduce,
lagana pjesma davnog vremena,
dobro prikriven broj
i poruka u siframa,
strah od ljubavi
koja bi mogla sliciti
onoj sto na srcu lezi...

Kada sreca ode
ostane tudji glas u usima
i slusalica spustena...

Sreca kada ode
ostane tajna vjecna
koga smo to voljeli
stranca ili Andjela...

Kada sreca ode
ne ostane nista...
Osim srece...lazne
koja se ogrne licem
dok u dusi prikriva
tugu ljubavi svog zivota...


nedjelja, 9. siječnja 2011.

MASKU SKIDAM...

Dovrsena pjesma koja ce biti u knjizi...Sretna Nova uz samo jednu zelju...budite sretni...


U zelji da me volis,
skidoh masku 
s lica svoga,
i predah ti dusu kao zrtvu...

Pozeljeh samo tople ruke
u tisini da me zagrle,
dali grijeh trazih
ili za mnogo ljubavi molih?

Ako je grijeh,
neka mi sude,
gresan sam... 
jer samo voljeti znam...

I spreman sam mrijeti
ako je zabranjeno voljeti...

Masku skidam...
krvave suze da mi vidis
koje drugi vidjeli nisu,
i neznaju za tugu
koju ona ispod je krila...

Masku skidam a bojim se,
dali ces me povrijediti,
mozda ovo slabasno tijelo
ubiti...

Ali,
 evo skidam je
mila moja
i bisere iz ociju ti poklanjam,
zbog tebe padaju,
zbog tebe umiru,
zbog tebe placu,
jer tvog zagrljaja nemam...

Pretraga