Eh Ledena goro moja gdje si sada,
jednom si me pustila iz ledenog narucja
u uvo mi sapnula idi nadji ljubav vjecnu,
i krenuh ostavih te,
tvoj mir,
tvoje ledene noci,
tvoja mirisna jutra,
tvoj spokoj koji mi dusom pliva...
tvoj kamin i njegovu toplotu...
I gledaj me sad
kako kroz trsku i sas ti starim putem dolazim
uz put umih lice na potoku bistrom
a zasto? reci cu ti nebrini
nisam vise onaj klinac koji voli slagati,
nisam ti nevjestu doveo,
nisam ti ljubav vjecnu nasao,
zato sam ti usput plakao
i umih se da ti nebih takav dosao...
Eto goro moja ledena sin ti se praznih ruku vraca
i nemoj me molim te vise slati dolje medju ljude
nezasluzuju oni da imaju svoje Andjele...
neka ih da svoje zivote zive,
neka se svadjaju,
neka lude noci imaju,
neka ih valjda u tome uzivaju...
ja bih goro moja u tvoja njedra
tamo do one kolibe moje
i samo tebi da poklonim najljepse stihove svoje...
