ponedjeljak, 19. travnja 2010.

Sapat duse...




Tebi sacuvah bisernu kapljicu jutarnje rose,
netaknutu,
cistu,
nevinu,
tu u mome srcu...

Za tebe studen gore vjecni led
otopih iz ociju,
ceznju pretvorih u javu
sjenke koja uz mene koraca...

Tu si u mojim grudima,
u meni se budis i spavas,
umjesto krvi vrele
Ti teces mojim venama...

Ovim rukama golim
krenem prema nebu,
pa privucem do usana neki oblak usnuli
pomislim,
pozelim,
da na njemu spavas kose raspustene,
cekas da te poljubim...

A nocima bez sna
kojima nema kraja,
zvijezdama sapucem zelju duse,
"gdje se to medju Vama skrila moja ljubav jedina"...

I tako sve do jutra...
sapucemo ja i moja dusa,
sa tobom u njedrima,
sa tobom u ocima,
a bez tebe cini mi se vijekovima...

Pretraga