Pustite me...

Pustite me ovu noc...

samo jos ovu noc

pustite me...

bolujem svoje boli,

pustite i ne pitajte

zasto u kutu usamljen placem,

ma pustite

meeeee...

Svoju ljubav objasniti nemogu,

niti tugu u srcu sakriti

zato

pustite...

samo me pustite...

prijatelji prosli i buduci,

zlobnici,

idite od mene svi,

ovu noc...

i jos bezbroj narednih noci

zelim samo nju u mislima traziti...

Ali samo veceras cu reci,

neka tiho...

tise,

najtise,

zvone tambure cigana

za moju dusu...

I kada u oku suze mi spazite

nepitajte,

cutite sviii...

jer neznate zasto padaju,

moju ljubav ne trazite

naci je necete,

pustite meeeee,

iditeeee,

odlazite,

neznate koliko daleko srce mi stanuje...

Bole ove oci kad nisu uz nju,

bole grudi,

boli me srce,

boliiii me sveee,

kako ljepo da Vam kazem

tuzan sam

i moje mjesto je usamljeno

jer nema nje...

Trebam samo tambure

da kroz njih osjetim njene dodire

neka sviraju

tiho,

da ispijem tu casu vina,

bosonog u zimi

njoj da pjesmu napisem,

uz klavir neka neko je pjeva

i neka poleti pjesma ta

do njenih prozora,

neka joj sapne

koliko je moja dusa njena...

Gdje si jedino moje...

Dok me ovo sumorno nebo

prepuno crnih oblaka plasi,

trebam te...

Munje iz njega samo sto ne krenu

oluja se sprema,

zastiti me...

Ruke negdje pruzam da ih uzmes

gube se u ovoj tmini,

traze te...

Sve njezne rijeci cutim

cuvam ih u grlu mi stoje

za tebe...

Gdje si jedino moje

postelja mi odise na tebe...