Polako cu navuci
ovu zavjesu na bini
i predstava je zavrsena
oprostite ljudi
idem putem svoga
zida placa...
Iza sklopljenog paravana
necete vidjeti moje suze
niti moje sklopljene ruke
kojima svijecu
u ledenom domu palim
usamljen...
Tiho poput aveti cu nestati
neki ce pamtiti
a neki brzo zaboraviti
ali pjesme ce ostati
kao poklon mojoj ljubavi...
Tada kada odem
iz vasih zivota
napustim i moju dusu
spomenite moje ime
u prohujalom vjetru
spomeni i ti
moja ljubavi,
bio je jedan Andjel
koji je samo zelio voljeti...
Nemojte crne ruze nositi
nemojte plakati
nemojte ni ceremonije praviti,
samo me pokopajte
tiho i necujno
da se ne bude ostali mrtvi...
Grumen ledene zemljice
stavite na moj kovceg
stavi prva ti
moja ljubavi,
neka zemljica bude
negdje sa visoke planine
pored neke kolibe
to neka bude
zadnje od moje zelje...
Da mi mirise dole
gdje neznam kako je,
neka me podsjeti
na cvijece i livade
kamin i zore
ljubav i zagrljaje,
neka me podsjeti
na moju Vilu
koja me nije znala voljeti...
Oprostite mi svi,
oprosti mi i ti
moja ljubavi
ako sam volio previse
i samo zelio
da budem voljen...
