Nesto sto nisam htio a dogodilo se,
ima nesto sto nisam smio a ucinio,
u dubokoj magli ostao
zgusnutih rijeci u grlu
pa suzom pricao miris dodira...
Zalutao,
posrtao zaplicuci od tvoje kose
koje bistvuju u svakom sjenovitom kutu
jave i sna,
dok samoca opet navire
u njoj te pospremih,
ne nema mi dalje
lelujas prostorom i ljuljas uspomene
koje nikada nisu bile juce...
I opet bi grijesio,
mladelackom ceznjom mirisao
neka koza u ognju se przi,
vrijedi biti tvoj
u pomucenom pogledu nemira,
u presusenoj zori zivljenja,
na ishabanoj stazi kolotecine,
na nebu razapete duse,
vrijedi biti tvoj
u sumrak drhtaja
u jutro potrage izgubljenog sna,
vrijedi biti tvoj
za sva vremena...
