Godina za godinom...

Godina za godinom

a ja bez tebe u svojoj tisini

sam sebe tjesim

tu je uz tebe za tebe dise

za tebe moli

samo jos uvijek se boji...

Godina nova svaka

po jednu novu sijedu donese,

neku novu boru na mome licu ispise,

dali cu biti sijedi starac

kada mi ispucale usne dotaknu tvoje...

I svaku godinu novu

ja po jednu ruzu u vrtu zasadim

da mirisu kao kose tvoje,

da me podsjete

kako je divno zivjeti u dvoje...

Bas evo i godine ove stari vrtlar dodje

pita dali da osisamo ruze tvoje,

malo reda napravim u vrtu tvome...

ne...

nediraj ih pusti neka rastu,

pusti trnje njihovo do ulice...

pa zar nevidis starce

kako su me ove bodlje stisnule uz sebe,

nedaju do kapije da odem,

mislim vole me,

nedaju nikome...

nekako nezele niti da me povrijede...

nemoj starce ove ruze lomiti moje,

dodje mi kao da zelis skloniti mi oci njene

zelis lomiti nesto od zivota draze...

ne...nemoj,neljuti se

nediraj ovu divlju ruzu moju

za mene ona raste,

samo ja znam kako suzom da joj latice zaljevam

i sa koliko ljubavi svaki cvijet joj otvaram...

E moj sinko ostario sam i vidjeh svasta

ovim svojim umornim ocima,

ali nevidjeh takvu ljubav za svog vijeka,

i svake godine kada dodjem na tvoja vrata

znam koji me odgovor ceka,

ali eto vracam se iznova,

nesto me vuce,nesto sapuce,

da cu na tvojoj kapiji umjesto tebe

vidjeti lice njeno neljubljeno,

mislim da bih se ponovo rodio

kada bih docekao da vas dvoje budete zajedno...

rece starac sijedi i polako kapiju zatvori...

Dobro jutro...

Ustajem,

jutro iz snova,

njezno ti ruku sklanjam sa mojih grudi,

jos spavas i ne zelim da te budim...

Zrake sunca pale ti po kosi,

po usnulim ocima,

tako tiho dises,

a usne napucene i crvene

jos osjetim svuda po licu svom...

Necujno na prstima do kuhinje se iskradam,

bunovan posudje za kavicu pripremam,

tacna...

solje dvije...

parce kolaca...

i jedna ruza bijela

cista i nevina kao ova ljubav moja,

na nju ti stavljam obris mog parfema...

U rukama ponesoh tacnu

bojeci se da neki zveket posudja

ne uznemiri jutarnju tisinu,

samo miris kavice pliva

tamo prema krevetu do tvoga nosica...

Sjedam na krevet tik do tvoga struka,

osjecas moju blizinu i rukom trazis moju ruku,

ne nalazis je i otvaras okice pospane koje zasuzise,

dali od iznenadjenja nisam zelio da pitam,

uz blagi osmijeh umjesto pitanja rekoh

"volim te,to mi reci i biti ce dovoljno"...