Nepostoji,
suncem okupana planina,
mirisna polja livada,
cvrkut bezbriznih ptica...
kazu nepostoji...
Nepostoji
,zivot bez ljudi,
bez igdje ikoga,
samo da je uz tebe
ljubav jedina,
ona koja je vjecna...
kazu nepostoji...
Nepostoji,
da srce voli
zivot svoj cijeli,
i ruze sve poklanja
na jastuk gdje mu draga spava,
da je nevara,
da je to ljubav iskrena...
kazu nepostoji...
Nepostoji,
covjek koji jednu zenu sanja,
sa njom jutra bijela,
kavicom joj pozeli
dobro jutro voljena,
bijele kose joj mrsi,
sa njom stari
u ljubavi...
kazu ne postoji...
Nepostoji,
koliba mala,
vecera oskudna,
livada zabacena,
ljubav stoljeca,
stol i daska,
na njima ono sto ima,
i kamin,
toplina,
ruka mila
usna vrela,
i rijeci
TI SI SRECA MOJA
NAJVECA...
kazu nepostoji...
Mozda,
mozda,
mozda ne postoji,
ali ja sam jedan
od onih koji to zeli...
ako je mnogo
uporedite me sa onim koji
na mjesec leti,
uporedite sa onim koji su predsjednici,
uporedite me sa vlasti,
sa generalima koji ratove vode,
sa lopovom koji krade,
sa onim koji hareme imade,
sa vlasnikom banke,
sa svodnikom kurve,
sa dilerom droge,
sa pijancom prazne case,
svi nesto zele...
mnogo viseod mene
kod kojeg ljubav
tece kroz vene
i ne zeli nista osim
svoje Vile...
ako trazim mnogo
neka me lincuju
i na prsa mi napisu
PROKLET
JER JE ZELIO
SAMO JEDNU ZENU,
SVOJU VILU...
ZELIO KOLIBU...
ZELIO DA JOJ CVJET
STAVI U NJENU BUJNU KOSU...
neka glavu pogube,
neka svi vide,
neka i pisu
nije zelio hareme,
dvorove,
niti novce,
nije zelio zene,
niti provode lude,
jedine zelje njegove su bile,
ZELIM DA STARIM PORED SVOJE
VILE...
petak, 20. studenoga 2009.
Dodir ljubavi...
Za poljubac jedan
evo nudim dusu,
za dodir ruku tvojih
odricem se i snova svojih,
za pogled tvoj
evo dajem
zivot svoj...
mozda je malo...
ali jedino to imam...
Sta je sreca
ako ti nisi uz mene jedina,
sta su lutanja
kad nestizem nigdje,
tvoj uz moj korak
to je istina,
tada sam jak
jer znam da je uz mene
moja voljena...
Ljubav sta je to
kad nije tvoja,
sta su jutra
kad nema tvoga uzglavlja,
zasto i ruza cvate
kad nemogu je tebi dati,
zasto i zivim
kad nemogu uz tebe biti...
Ja nisam kao svi,
ja nisam niti jedini,
ja sam jedan od onih
koji zele mnogo ljubavi
,uzeti,
dati,
voljeti,
zelim uz zubor potoka
kose ti mrsiti,
zelim ti saputati,
zelim ljubav ti pruziti,
zelim tvoj biti...
Kad se voli,
nista ne postoji,
osim ljubavi...
Reci ce,
treba zivjeti i raditi,
reci ce
od ljubavi se ne zivi,
reci ce
a lagat ce...
Sta vrijedi imati
a nesretan biti,
sta vrijedi ljubiti
a drugog sanjati,
sta vrijedi zivjeti
a osmijeh ugasiti...
Jedna koliba mala,
jedna zena iskrena,
jedna ljubav vjecna,
jedna Vila,
sretna jutarnja budjenja,
bez igdje ikoga,
to je moja istina...
evo nudim dusu,
za dodir ruku tvojih
odricem se i snova svojih,
za pogled tvoj
evo dajem
zivot svoj...
mozda je malo...
ali jedino to imam...
Sta je sreca
ako ti nisi uz mene jedina,
sta su lutanja
kad nestizem nigdje,
tvoj uz moj korak
to je istina,
tada sam jak
jer znam da je uz mene
moja voljena...
Ljubav sta je to
kad nije tvoja,
sta su jutra
kad nema tvoga uzglavlja,
zasto i ruza cvate
kad nemogu je tebi dati,
zasto i zivim
kad nemogu uz tebe biti...
Ja nisam kao svi,
ja nisam niti jedini,
ja sam jedan od onih
koji zele mnogo ljubavi
,uzeti,
dati,
voljeti,
zelim uz zubor potoka
kose ti mrsiti,
zelim ti saputati,
zelim ljubav ti pruziti,
zelim tvoj biti...
Kad se voli,
nista ne postoji,
osim ljubavi...
Reci ce,
treba zivjeti i raditi,
reci ce
od ljubavi se ne zivi,
reci ce
a lagat ce...
Sta vrijedi imati
a nesretan biti,
sta vrijedi ljubiti
a drugog sanjati,
sta vrijedi zivjeti
a osmijeh ugasiti...
Jedna koliba mala,
jedna zena iskrena,
jedna ljubav vjecna,
jedna Vila,
sretna jutarnja budjenja,
bez igdje ikoga,
to je moja istina...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)