Tebi posvecujem ovaj stih...

Tebi posvecujem ovaj stih

drhtave ruke moje,

Tebi...koja kvasis jastuk bijeli

suzom vrelom zbog mene...

Tebi koja lutas izgubljena

medju ljudima,

Tebi,koja venes usamljena

sanjajuc procvjetale livade

kako tvoja bosa noga gazi

dok te ljubav tvog zivota za ruku drzi...

Tebi moj izgubljeni cvijetu

medju korovom sto nice predivan,

Tebi zeno koja zelis ljubavi kao dijete

toplo narucje da se sklonis od zime,

Tebi moja rano,

Tebi moja suzo,

Tebi moja tugo,

Tebi posvecujem ovaj stih

Cutim...

Cutim u sebi tisinu

od neba vecu,

zaustavim suzu

koju bi rado pustio,

i plakao...

samo plakao...

jucer...

sutra...

zauvijek...

I neka me nezali nitko

sto ne cujem ptice poj

sum krosnje koja zove,

behar koji pupa

proljece koje se sprema,

jer u srcu vlada zima...

na obrazu biserna ledenica

neka ostane

za Mene...

za Tebe...

za Oboje...

Tako je kad se voli do smrti...

onda se cuti,

polako umire

da nas drugi ne vide...

sami Ja i Ti

placemo oboje

u svojoj samoci...