utorak, 26. travnja 2011.

Dio duse...

Nisu me pitali
kakav bi zivot to da zivim,
sinom su me zvali
onakvim...po zelji njihovim...

I nisu me vodili
rekose svako ide svojoj zvijezdi,
a ja bespuca gazio
milion puta pao i ustao,
ali rane moje
nisu zeljeli da lijece...

A onda si dosla ti
moj san ne odsanjani,
moj cvijet ledom okovani,
moj zivot ne prozivljeni...

Ahh,
znas li koliko me bolis
dok me toplom ljubavi pokrivas,
i da imam krila
letio bih tamo gdje ti kosa spava,
ahh...i volio bih te
pa neka poslednja zelja bude
ove duse koja zivi samo za tebe...

utorak, 19. travnja 2011.

Carev jorgovan mirisni...

Sudi mi...
dzelatu...
ti koji nosis masku crnu...

Evo na pladanj 
glavu ti stavljam,
sijeci...i presudi...
Ali krade mi se,
i ja cu krasti
to cvijece sto divno mirise,
to cvijece koje zudi i place
iza ograde careve baste...

I ne pitaj za poslednje rijeci,
jer tisinom uz osmijeh sve cu reci,
samo sijeci...
meni nije zao mrijeti
sto pozeljeh carev jorgovan mirisati,
s tim mirisom u ocima
ja cu sretan oci sklopiti...

Sijeci...
presudi...
ako ostavis ovo srce da zivi,
kunem se...
ja cu opet krasti,
pa neka bude grijeh
jedini,stoti,
svejedno je...
zbog carevog cvijetnog jorgovana
vrijedi umrijeti...

nedjelja, 17. travnja 2011.

Moj klikeru jedini...

Kada zbrojim klikere u ruci
ne ostane nista
samo prazni dlanovi,
a bili su nekada crveni,zuti,plavi
sve ijedan se sijali...

A sada prazna ruka
od gomile pozeli samo jedan,
njega bih zavukao u djepove
i njezno milovao,mazio
da mu bude toplo,
da se blista kada izadje na sunce dana...

Ali sta vrijedi
ja sam svoj kliker divni izgubio,
kroz suplje djepove
negdje u setnji planinom posadio,
a on rasti nemoze
od stakla je kao moje srce
jedini i jedino...

Ahhh moj klikeru sjajni
gdje si...
kojom se travkom pokrivas
dali me pamtis
kako sam jos jucer
u djepu te skrivao
i sa tobom nisam nikada igrao,
cuvao te
kao jedino moje...

srijeda, 13. travnja 2011.

Ako me prestanes voljeti...

Ako me sutra nebudes voljela vise,
ne nemoj to nikome reci
zasto smo postali jedno drugom stranci...

Ako sutra prestanemo plakati,
ipak pozeli neku suzu pustiti
za nas...
jer mi smo se danas voljeli...

Ako me sutra prestanes voljeti
reci mi to danas,
da znam kada mi valja umrijeti...

Ako sutra odes...
sa sobom ponesi dio mene,
kada ti lose krene i sama ostanes
neka te sjeti koliko sam volio
samo...Tebe...

ponedjeljak, 11. travnja 2011.

....

Izgleda pojedini ne zele da Andjel pise,stvar ljubomore ili vec nesto drugo...Izgleda nekima smeta to sto pisem za svoju dusu,mozda se boje da ovi stihovi su bolji od necijih...U svakom slucaju ne zelim se porediti sa bilo kim,niti zelim biti konkurencija bilo kome,ali eto ljudi su takvi...nismo svi rodjeni za ljubav...
Zasto ovo pisem stvar je jednostavna,primjetio sam virus na svome blogu...neko je oznacio Andjela...njemu na dusu...
Ne bih da vracam istom mjerom...jer ja ne vracam virusom...ako ne citate moje pjesme zasto da budete tu "pojedini"...Oprostite Vi sto ste zbog pjesme ovdje cijelo vrijeme,jer pojedinim izgleda Andjel postaje trn u oku...a zelim samo pisati svojoj ljubavi...
Oprostite...ako uskratim svoj blog svima za citanje i ako budete morali da se prijavite za dalje citanje,jer tako jedino cu znati ko to ne zeli Andjela da pise...a tada...rekoh ne vracam virusom...nego necim mnogo jacim...
Hvala...i oprostite...zelio sam samo pisati za sve Vas koji ste slicni meni...

Ljubavi trebam Te...


Trebam te... 
ne za ono jucer
kada te udanuh kao zivot,
nego za sutra
da bih disao tobom...

Trebam te ...
ne od dana rodjenja
nego mnogo prije dok nisam gledao
i bas takvu te sanjao...

Trebam te...
i onda kada budem umirao,
tada me drzi za ruku
da umrem sretan
u tvome toplom zagrljaju...

Ljubavi ...trebam te...
vise nego sto trebam 
samog sebe...

srijeda, 6. travnja 2011.

Zora ljubavi...

Kao mali potocic
sred uspavane sume
koji teci samo zna,
protices dusom mojom...

Kao zora sto tjera maglu
sred tisine svoje jake
suceve tople zrake donosi
tako ti tjeras tugu moju...

Kao nevin cvijet 
sred korova svoga
raste da ne bude lijep
nego voljen...
tako ti rastes u meni...

I nemoj mi biti lijepa
jer ja bih da me volis jedina,
i nemoras biti potocic
ali teci mojim venama,
i nemoj biti magla
ja bih da budes moja zora ljubavi
u kojoj cu vjecno zivjeti...

petak, 1. travnja 2011.

Mi..Ja i Ti...

Ja i Ti
uvijek smo plakali
kada bi se rastali...

Drhtave usne
poljubac bi stavljale
kao da nikada vise
ljubiti nece...
oci crvene
kao da vise plakati nece,
i rijeci...
brzo cu doci draga...
brzo mi dodji dragi...

Ja i Ti
dva bica
zarobljena u cetiri zida,
dok srce kapljicu zivota
pusta jednu po jednu
na rijeci...moram poci ljubavi...

Ja i Ti
zarobljeni u daljini
nedokucivi u svojoj tisini,
placemo istim suzama
sto nas nema
jedno pored drugoga...
moja voljena...

Pretraga