....

Kada me boli ja kazem da me boli,kada te volim ja kazem da te volim,kada placem ja kazem plakala sam.Neko ce se tome mozda smijati,neko pomisliti da sam luda,ali neko ce ipak prepoznati istinu,prihvatiti je i uzvratiti.I tada bas zbog tih trenutaka prihvatanja,zbog tog prekrasnog i carobnog trenutka otvaranja duse,(kada nema zavidnosti,ljubomore,sumnje,pritajeni misli),ja zaboravim na sve,postanem srecna i ushicena kao malo dijete jer je vrijedelo tragati i traziti Te.I vrijedi.....jer te neizmjerno Volim...*

*Imala sam uvijek moje snove...snove koje sam sanjala...snove koji bi bili puni... ma ti najbolje znas koji snovi...Htjela sam ljubav...beskrajnu ljubav...htjela sam tebe...a onda sve sam to dobila.Imala sam snove,a ti si me naucio da sanjam jos vise... dobila sam ljubav tvoju...jer me volis... podrzis me u svakom padu,das mi snagu za svako sutra... das mi osmijeh za nova jutra...I zato,nedam prasini da padne na sve ovo sto imam...uspomene koje su iza mene potiskujem...koliko god one drsko hodaju po meni...guram tamu od sebe i probijam se kroz svijetlost tvoga pogleda...

Aleja mira...

Tebe sam izgubio

i tesko mi pada ova samoca,

okna su sklopljena,

postelja razbacana,

mirisni stapici guse ustajalost,

a zelio sam gubiti sve

samo Tebe imati pored sebe...

A svice novi dan

koji se kupa u suncu,

miris mora krisom ulazi 

kroz zavjese...bojim se...

kako nisam otisao daleko od Tebe

ma koliko trcao liticom ljudskog zivljenja...

Opet sa snijegom dolaze sjecanja

kojima mirisu moje godine tuge i ljubavi,

dolazi tihi mlat vjetra po vrhu borova

u mojoj aleji mira kojoj se uvijek vracam

od rodjenja njoj sam vjeran,

mojoj samoci...

Ona je moje cistiliste

i svaki put iz pocetka vida rane,

nadam joj se i kada sreca grli,

jer stvorena je da bude dama

ugostitelj bez mane,

ime koje se nikada ne zaboravlja,

nju znaju razumjeti 

oni koji su zeljeli biti pitomi

a grube ruke realnosti nikada to nisu uspjele.

Ti moja idilo od uvale 

koja si imala sebe 

dovoljno plahu da budes divlja,

od tebe mi ostala

aleja mira u zagrljaju vjecne samoce...

Bojis se biti voljena...

I vrtimo se pod maskama

ko bolje laze dobija sve,

a gdje je ljubav

davno zakopana stvar...

Ti komsinice

tako dobro lazes

zar niko ne rece 

kako ispod namjestenog osmjeha

krijes zenu punu bola,

lazes ljubav

da spava pored tebe,

i ulogu u domu tom si izgubila,

postala si stvar koju navijaju drugi

da svira ono sto slusati zele...

A veceras oni dolaze

da te promijene

dok bila si pod kozom

od smrti starija,

u ocima jedini mrtvac 

medju zivima,

oni dolaze da te podsjete

kako za ljubav si uvijek mlada...

Ti bojis se

biti voljena...

Ponoc...

Promijenila si me
kao kockar sto gubi zivot cijeli
pa krene da dobija
a ti ne slutis koliko su oci moje 
postale Tvoje...

Kada bih moga zvati nebo...zvao bih,
i more bih budio za Tebe,
jer Ti postojis oduvjek u meni
samo sto te otkrih
u nekim danima juce,
pa sada sutim
jer pola mene nedostaje
za zivot cijeli...

Zaboravljen zivot...

Sve sto pocelo je sutra nestat ce

a nisi vjerovala da ljubav ostaje,

dok ti umires polako

ja kofere spremam poci za tobom...

Reci ces sutra strancu 

kako si probala voljeti

ali on to nece svatiti

tako ces glumiti do kraja zivota...ljubav

a ja sam te zelio voljeti...

Moji snovi su rusevina

gradili smo dvorac od suza

sada oboje zivimo

zivot bez zivota,

sve sa tobom je otislo u dim

a ja bih jos sanjao...

Juce sam vidio te u prolazu

tuga se kupala u ocima tvojim,

ne rekoh nista

pognuh glavu i plakao sam krisom

sto nisi sretna,

zivot si zaboravila mila moja...

Mirises...

Samo Ti znas tako mirisati

na izgubljen zivot,

zakoppanu sebe,

nebo bez dodira...

I negdje duz ove rijeke

koja jedino tece prema sjeveru

tvoj je dom,

potrazih te...

Dok Ti trazila si me

misleci da je zivot toliko dug

kao sve te godine u kojima ostavljala si sebe...

Nema me vise mila,

pamuk ispod lica moga se istopio,

sada ti tonem

kroz barsunastu postelju

tamo gdje sam ti vidio oci...

Spavaj...

Od rodjenja ucili kako sa ljudima zivjeti

a ja svoj svijet ogradio

oko njega draca i kameni zid,

sada ti placem zbog ljubavi tvoje...

U bijegu od pitanja na koje odgovor znam,

u strahu od osmijeha laznog,

ljubavi moja ja trazim samo zaborav

i u traganju svom ja ti polako umirem...

Spavaj...ljubavi,

veceras bdijem za nas oboje

a jutro ti donese ociju sjaj,

spavaj jer ja pozeljeh zenu kao Mariko

onu koju muz tuce

u ljubav vjeru izgubila,

a ona me voli

i ja nju volim...

Spavaj mila...

sutra te ostavljam,

a trebalo je malo neba da procvjetas,

sada bih plakao ako dopustis,

isceznuo kao izmaglica

i...

zaboravih kako je Tebe voljeti...

....

Nije naucila biti sretna...

Nemojte biti grubi sa njom,

jer ona je postala takva zbog vas,

niste znali koliko leptira u njoj spava,

niste je nikada pitali sta zeli,

da li je sretna...

Nemojte njoj suditi,

jer vi ste ti koji su grijesili,

htjeli ste da voli to sto vi volite

zeljeli da prica samo kada niko ne slusa,

da mrzi ono sto vi mrzite,

i niste se nikada upitali

sta nosi u grudima...

Nemojte odmah pricati

jezikom zmije,

vi beskicmenjaci,

vi koji ne znate sta poljubac znaci,

i vi takvi bi sudili njoj

sto zeli voljeti,

osmijeh na lice staviti,

ne nemate pravo glasa jer vec odavno ste mrtvi...

Nemojte moju tugu zvati

jer ona ce uvijek tuzna biti,

nije ona naucila biti sretna...

Biti Tvoj...

Nesto sto nisam htio a dogodilo se,

ima nesto sto nisam smio a ucinio,

u dubokoj magli ostao 

zgusnutih rijeci u grlu

pa suzom pricao miris dodira...

Zalutao,

posrtao zaplicuci od tvoje kose

koje bistvuju u svakom sjenovitom kutu

jave i sna,

dok samoca opet navire

u njoj te pospremih,

ne nema mi dalje

lelujas prostorom i ljuljas uspomene

koje nikada nisu bile juce...

I opet bi grijesio,

mladelackom ceznjom mirisao

neka koza u ognju se przi,

vrijedi biti tvoj

u pomucenom pogledu nemira,

u presusenoj zori zivljenja,

na ishabanoj stazi kolotecine,

na nebu razapete duse,

vrijedi biti tvoj

u sumrak drhtaja

u jutro potrage izgubljenog sna,

vrijedi biti tvoj

za sva vremena...

Hvala...

Jos jednom da zahvalim,toliko truda i tako divan izbor pjesama moze ucinit samo neko ko osjeca ljubav i suze

Meni jedna od najdrazih...Miris zene

Navikla...

Ti mozes da sutis

kao niko na svijetu tom,

navikla da boli 

i kada osmijeh vlada,

navikla biti nesretna

navikla biti ne voljena,

navikla biti u sebi usamljena...

Ti zeljela bi vrisnuti,

zeljela bi isplakati svu tugu

sto lezi u grudima,

a nemas kome to reci

zato sutis stoljecima

u cekanju svom

nekoga uz koga ces moci plakati...

Ti mozes jos uvijek voljeti

zivot nije daleko od tebe,

svakim danom gazis kroz njega

ali pogresnom stranom ides srno,

pokusaj sutra promijeniti ulicu,

pokusaj uzeti drugi semafor,

pokusaj...nas zamisliti zajedno...

Za oslikane stihove posebno zahvaljujem jednoj osobi,koja je pronasla sebe u stihovima...

Voljeti u dvoje...

Ja ti nisam prvi

i zar je bitno koliko si ih imala do sada,

zar bi trebalo da pitam,

u tvojim ocima vidim zar koji umire

jos malo ti ostaje od zivota

zar treba da pitam

zelis li ostati...

Znam ti ces me voljeti

a kada se to desi ja cu biti vec star,

imat cu sijede,

oci umorne

ali srce ce jos uvijek biti mlado

ljubavi se nadalo 

ljubav ne docekalo

kao stara djevojka

kao nevina starica biti ce,

a tebe necu docekati....

Znas bilo bi divno te poljubiti,

uz tebe docekati pahulju bijelu,\

znas...

ja bih te znao voljeti

samo kada bi smjela...

Suze ljubavi...

Ako u ljubav prestanem vjerovati

mnogo suza pustim u sapatu tisine

eskim pocene dom u dusi mojoj graditi

lagat cu tada kada kazem nisi tome kriva

a ti o tome sutis u kuli svoje samoce...

A ja ne znam kome usne poklanjas

mozda ti zivot kroz prste protice dok blijedo gledas

etiopija ti ravna nije koliko si gladna,

ledena kraljice zasto ljubav ne poklonis...

ali ti ne razumijes koliko uz tebe mogu plakati...

Ljubio sam te u snu

i na javi ljubih te

i znamo oboje nisi bila tu

a ipak od poljubaca crvene se usne...

I necu ti pricati o ljubavi

ne bih da budes tuzna sada

dok mi srce i dusa gori

ti ne moras znati sta u meni vlada...

Nade za nas nikada nije bilo

a ja sam poklanjao srce,

volio te nevino i cisto

sada neka te drugi vole...

Nisi znala...

Sve sto krene kao ljubav ima kraj
i nista nece vratiti izgubljeni sjaj,
neke travke koje tek nicu
raduju se suncu 
a ne slute koliko 
tuge ih ceka,
jer one bi da zive 
i budu posebne
zbog ljubavi niknule...

I treba zaboraviti
sva nadanja u praskozorje
ne zbog onih koji su se voljeli
nego zbog nas
koji smo mislili 
da se volimo,
koji smo plakali 
a mislili da placemo
koji smo bili budni
a mislili kako spavamo,
trebaju nas zaboraviti
nebo i ptice,
noc i zvijezde,
planina i tisina,
snijeg i pahulja bijela,
jer smo krivi
sto se nismo znali voljeti...

U bijegu te odvajam od sebe
da bih se vratila
na znanu livadu,
i tada ces pruziti ruke
ali ce biti prekratke da me zagrle,
jer oci cu zaboraviti tvoje
zivot neizrecene tajne odbaciti
a ti ces ljubiti kao i ja tek po navici,
dok tijelo ce patiti...

Nemoj biti poput mene
poslednjeg romantika koji vjeruje u ljubav
zagrizi zivot i pobijedi ga,
zakoraci golom nogom naprijed
neka muski rod slini,
digni glavu i sve ih skini,
ti to mozes ti to znas,
tada ce nestati sjaja u ocima
sna u srcu
nestat ce rijec ljubav
nestat ce mladost 
u kojoj smo trebali se voljeti,
ali nisi znala...

Mi...

Stisnut cu zube
oprati suze da ljudi ne vide,
kako bolom disem
tugom zivim...
znam sutra ce biti bolje
sutra ces nestati
ja vise necu imati za kim plakati,
necu imati vise koga voljeti,
sutra cu te zaboraviti,
ali danas jos nije zavrsilo
reci mi kako da dodjem do sutra,
reci sta da radim kad' mi se place...

Jos danas te zovem
za sve proslosti koje nisu nase,
i one buducnosti iz sna rodjene,
zovem te snijegom koji nam stope gazile nisu,
zovem a zalud te dozivam,
ti oplakala si nas
i odlucila ostaviti nas...

Danas ljubavi placem za tobom
i sutra cu 
ti to ne moras znati...

Ima neko ko te voli...

Nisam ti nikada dolazio kako bih te zaveo

a ti bi pokvarila nam srecu

da kasnije tumaramo bespucima

trazeci ono sto smo voljeli

pa izgubili...

Mnogo stvari u zivotu desi se samo od sebe

a ti nisi svjesna kako nam se ljubav desila

na nju nisi navikla

i sada se bojis biti voljena

jer zivot te nije mazio

bi on prepun suza...

Rukama te molim

prestani plakati i pocni voljeti

znam da ti to mozes,

znam da u tebi jos ima volje i zivota

znam da nisi zaboravila osmijeh,

znam da si zena

prepuna njeznih jutara koje nemas kome dati...

Sta znace rijeci pisane krivom rukom

sta je srce tvoje ako moze voljeti

a nema koga,

sta su ruke do kosti u zuljevima

ako nemaju za koga ginuti,

sta je zdjela prepuna zlatnih jabuka

kada smo osmijeha gladni,

sta si ti kao zena

ako si samo u snovima sretna,

pruzi ruku ljubavi i izadji iz svoje mracne tamnice

ima neko ko te voli...

Znam pogrijesio sam 
sto promuklim glasom
od neba sam trazio nekoga kao tebe
i pogrijesih sto mislih da ne postojis
a ti ziva si
kao osoba,
kao zena,
kao ljubav,
kao vjecnost,
sa tobom bi mogao trajati vjekovima...

Voljeti...

Koliko jos dugo treba da budem tvoj 

a ti uzimat nisi navikla,

koliko jos dugo da te volim

a ti voljena nisi bila,

koliko jos dugo prste ti zelim u kosi

a ti drhtajem kosu nisi milovala...

I  zasto sada trazis ljubav u prstima

kada u more osjecaja tvoja dusa zeli da zaroni,

ne ti nisi stvorena da budes voljena kao predmet

ti si stvorena da budes voljena kao zena,

da budes voljena vjecnost....

Pronadji me negdje u sebi....

spavam u izgubljenom uzdahu

koji bi da ozivis,

a ja cekam...tebe... da volim...

Koliko trebamo ljubav....

Tesko je traziti izgubljeni osmjeh

u nadolazecoj oluji,

tesko je voljeti 

zalutalu brezu u nemilosrdnoj sumi

koja raste sa svima

a ipak sama,

tesko je razumjeti pupoljak

koji zudi postati ruza i poletjeti,

u zarobljenom cupu 

ona nikada nije zeljela biti...

Tesko je razumjeti rijec ljubav

ona ne zeli biti tu gdje mislis da nju stavis,

ona jednostavno dodje i traje,

bas toliko koliko mislimo da nekoga trebamo...

Veceras...

Bio sam usamljen veceras

a mozda sam takav vec godinama,

odvec se ne sjecam kada sam bio neciji

kada sam bio tvoj...

Veceras sam gledao kako more tisinom mirise,

gledao kako zagrljeni mjesecu se dive

dok pliva povrsinom plavog beskraja,

pomislim takvi smo mogli biti mi,

da li vrijedi plakati kada niko ne vidi

da li vrijedi svima reci kako boli...

I zelim ti doci barkom u suton

i zelim te voljeti do jutra,

a ti to ne cujes...

Izgubljena...

Imam te 

u ostavljenoj noci

koja ce opet doci...

Imam te

kao nit jesenju

kojoj idem u susret

i bojim se kisa koje dolaze

Imam te 

a tebe su crtale ruke grube

i kako sada vjerovati

da postoje njezne... 

Znam ti bi mogla sa mnom

sutonu zelja izmjeriti dubinu

Tajanstvena ljubav...

Pozivam te da mi budes svjedok

u noci srebrne mjesecine

dok brojim zvijezde

da bi jutrom rekao danu

kako svaku sam brojao uz tebe...

Pozivam kisu da tiho ti ukrasi kosu kapljicama

kako bi  dugom je uvila,

jer dusa ti pod dugom spava

i svaka tvoja rijec je poput nje blagih boja...

Pozivam vjetar da ti nocu svira serenadu

niko je osim tebe nece cuti

neka te uspava

dok od stvarnosti bjezis sa mnom 

jer tvoja sam tajanstvena ljubav

koju volis srcem cijelim

a o njoj sutis kao da ne postoji...

Ti moja ceznjo

znas li kako se skupim u cosak

kao pile promrzlo

i zaplacem kada se sjetim tebe...

Ostavljam ti oci na zidovima

ljubav prostirem po krevetima

u tragu tvom' se gubim

a ceznja ostaje

sto te vise nema sve vise te 

tijelo zeli...

I ovu noc dok nebo se slama

dodirujem goli prozor

kao tvoju sjenu,

na usnama ceznja place

da mi je jos jednom 

tebe poljubiti...

A dusa zebe

to se samo ceznja igra sa mnom

i volio bih ako te nema 

neka se vjecno igra,

ako te ugledam 

neka bude nasa zvijezda ljubica...

Ceznjom te zovem

tintom te ispisujem

ocima crtam... 

Zalutao...

Ove bore sto mi lice krase nisu za tebe

niti ova kosa sijeda

sto izgleda kao pobjeda

a u stvari jos jedan poraz je moj

sto ne mogu biti Tvoj...

Sada bi volio da sutim

o necemu sto tvoje je a pripada drugom,

i srecu ti pozeljeti

djecu da budu divna i slika svoje mame,

da li ces to biti ti...

Ja bih znao te voljeti

onako kako ne znaju svi,

ja bih znao ti biti ljubav

ali tvoje tijelo drugom pripada

dok srce boli...

Bilo bi divno uz Tebe se buditi

ovako samo zelja ostaje

i zelim da mi oprostis

sto u tvoje misli sam zalutao...

Prestati zivjeti...

Nije da nisam pokusao,

ali nije se dalo,

i nije da nisam volio,

ali nije se znalo,

sada sve sto bi bilo vrijedno dao bih

samo da se vrati taj osjecaj kada letih...

Ti znas da bih te zelio voljeti

ali reci mi kako,

objasni mi zasto sam zalutao,

ti znas da sam tvoj a bojim se dati srce,

jer i ti ces biti kao ona

otici ces i povrijediti me,

da biti ces kao ona

voljeti me

a otici...

Jos jednu bol ne bih mogao odhodati,

to ne bih mogao prezivjeti,

bojim se da ces i ti biti kao ona,

da ces prestati govoriti,

da ces poceti sutjeti,

da ces preskociti rijeci zbogom ljubavi,

bojim se suza koje bi same pocele,

bojim se zagrljaja u kojem bih gorio,

bojim se jos jednom voljeti

jer znam 

i ti ces biti kao ona,

prestat ces nas sanjati

prestat ces nas zivjeti

i polako nesretni umirati...

Ti si sve...

Kad skupim dusu u saku 

tada mi moras reci sta da radim sa sobom

kad od snova odustanem...

Nije bas lijepo sto sam saam

ko vjecnost peku noci,

zal se nadvio nad pusti dan

za necim sto nikada

nije niti pocelo kako treba...

A kada bi mogla samo dodirnuti mi sjenu

dovoljno bi bilo da zadrhtis,

znala bi da mogu tuznu te nasmijati,

praznu ispuniti,

i kada te ne bude zelio vise niko

bio bih jedini koji bi i tada za tobom izgarao,

jer ti nisi samo zena

ti si mnogo vise,

ti si san

ti si ljubav

ti si sve sto moje oci zele...

Ja nisam bio taj...

Otvori srce da se vratim kuci
otvori prozor da promrzao golub ti sleti,
i nije vrijeme da se u tebe zaljubim,
ali to nije bilo niti juce
to se samo dogodi...

Pozelim da si sama
i da mogu ti doci kao djecak u svilenoj kosulji,
da bacim pricu
sta pijes i kako si
a zatim te pratim po kisi do vrata....

Znam do mene ti je stalo
a ne znas to reci,
znam ti bi ljubila
a od tebe ljubav odavno pobjegla,
sada bih volio znati
kako zivis bez nas...

Sutra cu kucati ponovo
ti nemoj otvoriti budi sama i gotovo,
jer vec odavno ne znas
niti kada je ljubav rodjena,
odavno ti zaboravila si sta znaci zivjeti
sutra vec neko te probudi
a ja necu biti taj...

Sta je ostalo od nas...

Za sva vremena

sanjao sam leden slatki san,

zelio sam vjerovati

da moja sudbina je tu izmedju mojih dlanova,

a nebu sam pricao nesto...kao zelju...

I bjezao sam 

bjezao da neko ne pridje blizu,

igrao se oko nje,

igrao,

bjezao,

sada istinu znam od tebe pobjeci nije se dalo...

znala si to,znala si da cu zalutati...

Nesto me tjera da i dalje lutam

osjecaj da nisam ziv bez tebe,

a sutim to ti ne smijes znati...

Zar nije dosta ovaj zivot sto zivim

zar nije dosta sto ucim te voljeti,

zar nije dosta sto dajem ono sto nedaje se,

dok uzimas me...cijelog me uzimas...

nikada nece biti dosta...

Ova rupa u srcu samo stoji

i ne trazi spas,

reci mi sta je ostalo od nas...

Dusa u snu...

Ljubavi zasto smo sami

zasto nas nema,

dok otimas oboje od nas nama poznatih 

ja sutim skrivam pogled 

da ljudi ne vide

kakav trn u zjenici imam...

A ti kao prestajes

snage nemas vise,

ti kao da se predajes

u magli trazis istinu 

beskrajnu zelju da 

pored nekoga ne budes sama...

I cekas 

u cekanju svome venes,

zarobila si dusu u snu...

Ljubav je tvoje ime...

Nemoj bjezati

pusti nas da trajemo

dok rijec u grlu nije stala

dok suza nije na licu se osusila,

nemoj bez nas zivjeti

pusti nas da jedno uz drugo mirisemo...

Moglo bi boljeti

kada za usne te ugrizem

zbog svih rijeci koje sutis,

i nemoj nas sada ostaviti

bez nas,

zatvori vrata za nama,

navuci zavjese,

pogasi svjetla,

sve tvoje mi treba od djetinjstva do starosti...

Dajem ti sebe

dok treperim za ljubav tvoju,

njisem se i povijam

lomim plodne grane svoje

kako bi imala me njezno

jer ljubav je tvoje ime...