Biti Tvoj...

Nesto sto nisam htio a dogodilo se,

ima nesto sto nisam smio a ucinio,

u dubokoj magli ostao 

zgusnutih rijeci u grlu

pa suzom pricao miris dodira...

Zalutao,

posrtao zaplicuci od tvoje kose

koje bistvuju u svakom sjenovitom kutu

jave i sna,

dok samoca opet navire

u njoj te pospremih,

ne nema mi dalje

lelujas prostorom i ljuljas uspomene

koje nikada nisu bile juce...

I opet bi grijesio,

mladelackom ceznjom mirisao

neka koza u ognju se przi,

vrijedi biti tvoj

u pomucenom pogledu nemira,

u presusenoj zori zivljenja,

na ishabanoj stazi kolotecine,

na nebu razapete duse,

vrijedi biti tvoj

u sumrak drhtaja

u jutro potrage izgubljenog sna,

vrijedi biti tvoj

za sva vremena...