ponedjeljak, 30. rujna 2013.

Mirises...

Samo Ti znas tako mirisati
na izgubljen zivot,
zakoppanu sebe,
nebo bez dodira...

I negdje duz ove rijeke
koja jedino tece prema sjeveru
tvoj je dom,
potrazih te...

Dok Ti trazila si me
misleci da je zivot toliko dug
kao sve te godine u kojima ostavljala si sebe...

Nema me vise mila,
pamuk ispod lica moga se istopio,
sada ti tonem
kroz barsunastu postelju
tamo gdje sam ti vidio oci...


1 komentar:

  1. Sudbina nas je vodila,
    spojila da se nadjemo,
    zauvjek i jos vijecnost duze!
    Moje srce je tebi doletjelo i tu cu ostati
    jer je samo tebi obecano.
    Vjecno tu u nasem malom vrtu,
    punom srece ljubavi i raznovrsnog
    sarenog
    cvijeca osjecaja...Zelim da
    osjecam tvoju
    neizmjernu blizinu...

    OdgovoriIzbriši

Pretraga