Navikla...

Ti mozes da sutis

kao niko na svijetu tom,

navikla da boli 

i kada osmijeh vlada,

navikla biti nesretna

navikla biti ne voljena,

navikla biti u sebi usamljena...

Ti zeljela bi vrisnuti,

zeljela bi isplakati svu tugu

sto lezi u grudima,

a nemas kome to reci

zato sutis stoljecima

u cekanju svom

nekoga uz koga ces moci plakati...

Ti mozes jos uvijek voljeti

zivot nije daleko od tebe,

svakim danom gazis kroz njega

ali pogresnom stranom ides srno,

pokusaj sutra promijeniti ulicu,

pokusaj uzeti drugi semafor,

pokusaj...nas zamisliti zajedno...