Trazim Te...da volim Te...

Izrezbarih ti ime na srcu

i ukrasih ga lovorom nade,

da te ljubiti mogu

kada nicije oci to ne vide...

Opjevah ti oci u svakoj pjesmi

kako plove nebom vedrim,

usamljen u svojoj tisini

cutim i skrivam koga ljubim...

Zadrhtah u tijelu sinoc

pri pomisli na tvoje dlanove njezne,

sjenu tvoju sam ljubio

i zelio,

tako silno sam zelio,

tvoje usne od meda sladje...

Dan novi a ja te trazim

kroz pjesmu,

u srcu,

pored mene kao sjenu,

da prosetas poljem duge

osjetis ljubavne mirise,

trazim te...da volim te...

onako kako nitko do sada

volio te nije...

Poljubac u tami...

Ooo,ti srce ludo...cuti,

ne odaj me,

ne budi se,

ne drhti,

miruj pri pomisli

na njene duge kose...

U snove se uvlaci

poput lopova,

pred ocima njena sjena,

vuku me do dna

ta dva oka njena...

ahh,ti srce moje 

budi jace od mene,

umiri me,

nedaj me,

jer ja sam slab

kada me tisinom miluje...

Ehh,kada bih mogao je poljubiti

bez straha da to netko ne vidi,

kada bih je mogao skriti

u djep da mi pod dlanom spi,

ehh,ti moje srce...

uzalud je tebi braniti

zelju za voljeti...

Voda sa tvoga dlana...

Ako zalutam u moru tuge

bez kompasa

kako doci do mirne luke,

povedi me tada

budi moje sunce...

Ovi strahovi sto se u meni mnoze

nisu nista drugo 

do iscekivanje netaknute srece,

koja ima tvoje ime...

I nemoj me pratiti kada krenem ka dnu

beskonacnog sivila morskog okeana,

nije ti mjesto u tmini beznadja,

ostani na povrsini

i budi moja jedina nada

zbog koje zelim izroniti

na svjetlost dana...

A kada ti dodjem

ljubi me bez rijeci,

iz mojih ociju sve ces procitati,

jer samo zbog tebe ja bih pobjegao sa dna

i postao ne zasticena ribica

koja zeli piti ljubavnu vodu

sa tvojih dlanova...

Imam tajnu...

Imam jednu tajnu koju cuvam,

tisinom mjeseceve sjene

ispisem joj rijeci...

I gajim je kao ruzu skrivenu

potajnom zeljom sna

zalijem njenu ljepotu...

Skrivam tu tajnu od tebe

kao dijete najmilije igracke,

i bojim se izgovoriti

te od pamuka mekse rijeci...

Ipak srce nije kamen,

u oku nije stud,

usne sapucu same

volim Te...

pa neka bude sta bude...

Cutim...a volim...

Cuti...ljubavi...

samo cuti,

pusti tisinu da isprica tajnu,

ocima da ubijemo tugu

i isplacemo dusu u ovom trenu...

Jer cutim i ja,

nemogu reci koliko 

mi se spava...uz tebe,

i slagat cu ako kazem da sam poput djeteta

da cu spavati miran i necu se vrtiti,

lazem...

zato bolje da cutim...

Cutim zbog juce

koje bi davno nekada,

cutim zbog sutra 

koje ce biti zauvijek,

cutim zbog snijega od pamuka,

zbog ljubavne tisine usamljenog jastuka,

cutim...zbog svih...

cutim zbog nas...

Cutim...

jer te volim...

Vrata duse moje...

Odjenut cu ruho na golo tijelo

satkano od zvjezdanog neba,

sirovom ceznjom da odise

i strascu neka treperi taj kaput snova,

tako se bolje vidi

koliko sam gladan tvojih uzdaha...

Biti cu grijesnik koji krade

potajno med sa tvojih usana,

ikona mala i nepomicna

na vrhu tvoje jelke

koja te prati kao sjena

u noci kada se ljubav poklanja...

Otvorit cu vrata moje duse

da udjes u nju bez kucanja i stida,

ali jedno samo moras znati

kada udjes vrata cu zatvoriti,

ostajes u meni zivjeti

za vjeke vjekova...

Svijece i Ruze...

  Jedna ,

druga,

treca, 

svijecu za svijecom palim

     neka gore kao sto ja u grudima gorim,

  jedna ,

druga,

treca 

ruzu za ruzom stavljam

   bijela,crvena,roza,

sve tri opijaju,

     i sve tri su ljubavi boje,

        cista,

      pozuda,

      let snovima

           tako im citam ove mirise

  koje zanose

    kao oci tvoje...

      Enigma i moc tisine,

            dok cekam da mi pokucas na vrata,

           cekam da otvorim i najljepsa ruza udje

              svojim mirisom tijela i kose

            rascvjeta ove usnule zelje moje

            koje se vec bude na pomisao

              ljubiti njezno usne tvoje...

           Vrijeme kao da stoji 

         i zelim ga gurati,

             pokusati sto prije do tebe doci,

          neznam dali ovo pozuda iz mene govori

        ili jednostavno stane u samo tri rijeci

                   ZELIM TE VOLJETI....

          I VOLJETI

                  I VOLJETI 

                 I ZAUVIJEK VOLJETI.....

Mi se nismo voljeli...

Mi se nikada nismo voljeli

samo smo drhtali 

kada bi jedno drugo vidjeli...

I ne mi nismo plakali

kao sto to rade zaljubljeni,

mi smo jecali sami u postelji

kada to nitko drugi ne vidi...

I nismo mi krili ljubav nasu

samo smo cutali pred svima,

cije su to usne zakljucane

u nasim grudima...

Stvarno...mi se nismo voljeli

samo smo zeljeli

umrijeti zajedno...ljubeci se...

Ostaj mi zbogom...

Ostaj mi zbogom mila moja

a bila si jedina ruza

u mojim vrelim grudima...

Ostajte zbogom livade rosne

u kojima sam ostavljao

ljubavne tragove,

da me lakse pronadju

njene stope bose...

Ostaj mi zbogom planino tiha

samo ti si znala 

koliko suza je kanulo

na izvor tvog malog potoka...

Ostaj mi zbogom stara kolibo

i tvoj kamin koji je gorio,

postani ruglo pod nebeskom kapom

koja odise samo pepelom...

Ostaj mi zbogom moj snu

jer ja te usnih jednom...davno,

a sada moram bez tebe 

usamljen koracati nicijim drumom...

Ostaj mi zbogom moje nebo

oprosti sto pozeljeh sam malo...

voljeti...

i biti voljen...vjecno...

Sve sto je Tvoje...

Tvoje oci, 

tako tiho plivaju u meni,

nemir vlada ovim venama 

kada njih nema...

Tvoja sjena voljena

moj je spokoj,

ona prati ova 

izgubljena lutanja,

a dusa sanja 

kako me grlis i sapuces

"ljubav moj si zivot,

moj si do vjecnosti"...

Tvoje usne od meda sladje

ljubim nocima kroz snove,

dok jastuk samo pamti moje suze

koje sam ostavio pred jutro

u zelji da san od mene ne ode...

I znaj ne trebam ja od zivota nista,

samo Tebe...

da me volis moja jedina...

Moja ljubav...

Moja ljubav nije kao druge

koje cvjetaju dok se bude...

Moja ljubav ne slici na prosle

niti ima lice sadasnje,

ona je jednostavno uvijek uz mene...

Moja ljubav nije lijepa

i ne zelim da bude,

svakako ljepota prodje...

Moja ljubav nezna voljeti

ali suzama uci

i zna samo jedno da srce boli

kada se voli...

Moja ljubav je dusa moja

jedina koja sanja

kako se sunce srece radja

u zagrljaju 

tu na mojim rukama...

Moja ljubav je jorgovan mirisni,

pupoljak ne procvjetani,

leptir u snu zarobljeni,

ptica zeljna leta,

nebo okupano od sunca...

to je moja ljubav

jedna i jedina...

moja ruza prepuna mirisa...

Ne trazi me u rijecima...

Nemoj me traziti u rijecima

niti u volim Te napisanim slovima,

i ne vjeruj da te silno trazim

nocima u svojim snovima...

Ali ipak kada mjesec bude pun

svojom svjetlom noci obasja zbun,

tamo u kutu tvoga vrta

cekat cu Te ispod mirisnog jorgovana...

Da na moje grudi priljubis tijelo

koje te sve ove godine osta pusto,

osjetis li kako od zelje drhtim

usnama da usne ljubim...

Vidjet ces tada da ne trebas pitati vise

sta je to ljubav i zasto se place,

jer ona samo kao buktinja gori

ne pita koliko je srce jako

i ne mari ljubavi koliko neba nas dijeli...

Zato ne trazi me u rijecima Volim te

dodji pod jorgovan da zagrlim te,

osjetit ces koliko zelim te...

.....

"JA NEKAD POMISLIM STA DA NAS NEMA 
NEZNAM JA MISLIM DA BI SVE UMRLO U NAMA 
DA BI LUTALI PRAZNE DUSE KROZ OVAJ SVIJET 

JA NEMOGU BEZ TEBE 

NEMOGU TOLIKO TE VOLIM 

DA NEMOGU DA ZAMISLIM DA TE NEMA 

JE DA JE BILO DA ME NEMA 

ALI NI TAD TE NISAM NI MANJE VOLILA 

NI MANJE MISLILA 

NAPROTIV PATILA SAM ZA TOBOM A BOJALA TI SE JAVITI

 
VOLIM TE MOJ ANDJELU 

JA NEZNAM 

NEMOGU VISE NI DA NADJEM PRAVU RIJEC 

DA TI KAZEM KOLIKO MI ZNACIS 

ALI JA MISLIM DA JE VOLIM TE 

DOVOLJNO I DA ONE SVE KAZU" 

Nemoj plakati...

Ne placi,

jer osjecam da u sobi

tiho svira Enigma

priguseno svjetlo,

par svijeca upaljenih

i miris lavande u zraku,

tvoj stan...tvoja divota,

toplina...ne placi...

Ne,nemoj plakati,

sto ne mogu carape na podu ostaviti

znam...rekla si mrzis razbacane stvari,

volis spavati dugo i rascupana ustati,

volis Colu iz flase popiti,

znas draga si mi takva,

ali ne ljuti se

ako zaboravim carape odloziti

to je zato sto zelim te ljutitu vidjeti...

ne...nemoj plakati...

Dugo smo planirali nas sastanak

da on bude kao iz bajke,

neka klupa dok citas knjigu

i ja kroz izmaglicu dolazim,

ili tek neka koliba osmaljena

njena terasa drvena,

tvoje auto...pogled...strah,

drhtavo trazis kljuc

dok zelis opet pobjeci

a onda moja ruka na tvome ramenu

rijeci "gdje ides voljena"...

ne...nemoj plakati...

Ne placi za snom

ne placi za mnom,

jer ja cu ti doci,

pod tvoj krov leci

i jutrom samo jedno te pitati

"zelis li da idem ljubavi"?

Srno...ponovljena pjesma

Eto Srno!

pred tvojim ledenim zamkom stojim

uz jorgovan mirisni

ja ti dane brojim

cekajuci da vrata otvoris...

Vidi Srno!

kako mi sijede saraju kosu crnu

na licu primjetim po koju boru,

al u dusi djecak sam naivni

koji ne zeli se probuditi,

koji bi zelio vjecno,

zauvijek,

voljeti...

Ne Srno!

nemoj me pustiti medju ledene zidove svoje

jer otopit cu u njima srce tvoje,

donjet cu ceznju i nemire,

pustinjske vjetrove zazvati,

tvoje oci suzama natopiti...

Eh moja Srno!

znas li da ljubav trazi zrtve

i ja sam ti vec odavno postao njen plijen,

pomirio se sa svim

prestao se otimati,

i davno sam sebi priznao

da u mome srcu stanujes samo Ti...

A ti Srno!

nemoj vrata otvarati

pusti da latice jorgovana po meni popadaju,

moje lice i kosu dugu prekriju,

pusti da ti ostarim cekajuci

umrem na zelenoj ledini

mirisan,

usamljen,

mozda tada izadjes

u narucje svoje me uzmes.

i kazes ...

volim te jedino moje...

Ubila me ljubav...

Zelja mi osta na usnama

nikada ne izgovorena

usutkah je suzom u grlu

ljubavnog poraza...

Povlacim postelju bola

preko lica svoga,

tu negdje s kraja noci

nadomak jutra,

neka nitko ne vidi

kako se radjam u tuzi...

Stid me sto izgubih vjeru

u ljubav i srecu...

a mogao sam voljeti,

mogao sam leptir biti,

mogao sam letjeti,

ali krila mi slomili

vjetrovi ledeni...

I istopit cu dusu

u kristalnu casu

da predam prosjaku,

neka je vrijeme pretvori u pepeo

i zimska mecava razbaca

na cetiri strane svijeta,

u grudi moje

neka ne dodje...srce Andjela...

Ubila me ljubav...

sam sebi kriv sam

sto voljeti samo znam...

Vila...

Sa pahuljom bijelom

koja se topi u oku mom,

zelio bih se odmoriti

od samog sebe

i zaspati pored tebe...

U bezbriznom snu

da mi leluja kosa tvoja

izmedju dlanova,

dah zaboravljene topline

osjetiti na vratu,

i voljeti te...

kao zenu...

Zaboravio sam vec

kako izgleda strast

koju je rijec znala

dovesti do pozude bez kraja,

osta mi slika pred ocima

da je volim svakim danom iznova...

I sta mi vrijedi ovaj snijeg

koji sara okna prozora,

sta vrijedi ova bijela idila

kojoj sam uvijek se radovao

poput djeteta,

sta vrijedi

kada nemam to sa kim podijeliti,

nemam tvoju kosu

da je na grudi privijem,

nemam tebe...

sa tobom nema niti mene...

A pozeljeh te nocas...voljeti,

pozeljeh nocas umrijeti...u tebi,

pozeljeh te kao zenu,

kao vilu,

kao ljubav moju jedinu...

vjecnu...

Upoznah te...

Upoznah te kao bosonogu seljancicu

zeljnu ljubavi u izgubljenom snu,

drhtala si kao breza

na rijeci da mozes biti vjecno voljena...

Dali i sada setas bosonoga

svojim vrtom mirisnog jorgovana ?

Dali i sada drhtis

ako te pitam volis li

ove moje sanjive oci?

Upoznah te kao usamljenu

koja seta liticom zivota 

trazeci mrvu

koja se zove ljubavna sreca...

Dali i sada samocu sestrom zoves

dok u srcu od svih krijes

za kim nocu pod jorganom places?

Dali i sada trazis sretnu mrvu

kada ti je nudim na dlanu?

Upoznah te zbunjenu

sa dusom koja se predala ledu,

nada zauvijek u oku zgasla

da nikada nece pronaci svog voljenog princa...

Dali si i sada zbunjena

kada ti kazem zelim te ljubavi moja?

Dali i sada trazis svoga princa

ili si ga u srcu mome nasla?