Vila...

Sa pahuljom bijelom

koja se topi u oku mom,

zelio bih se odmoriti

od samog sebe

i zaspati pored tebe...

U bezbriznom snu

da mi leluja kosa tvoja

izmedju dlanova,

dah zaboravljene topline

osjetiti na vratu,

i voljeti te...

kao zenu...

Zaboravio sam vec

kako izgleda strast

koju je rijec znala

dovesti do pozude bez kraja,

osta mi slika pred ocima

da je volim svakim danom iznova...

I sta mi vrijedi ovaj snijeg

koji sara okna prozora,

sta vrijedi ova bijela idila

kojoj sam uvijek se radovao

poput djeteta,

sta vrijedi

kada nemam to sa kim podijeliti,

nemam tvoju kosu

da je na grudi privijem,

nemam tebe...

sa tobom nema niti mene...

A pozeljeh te nocas...voljeti,

pozeljeh nocas umrijeti...u tebi,

pozeljeh te kao zenu,

kao vilu,

kao ljubav moju jedinu...

vjecnu...