Srno...ponovljena pjesma

Eto Srno!

pred tvojim ledenim zamkom stojim

uz jorgovan mirisni

ja ti dane brojim

cekajuci da vrata otvoris...

Vidi Srno!

kako mi sijede saraju kosu crnu

na licu primjetim po koju boru,

al u dusi djecak sam naivni

koji ne zeli se probuditi,

koji bi zelio vjecno,

zauvijek,

voljeti...

Ne Srno!

nemoj me pustiti medju ledene zidove svoje

jer otopit cu u njima srce tvoje,

donjet cu ceznju i nemire,

pustinjske vjetrove zazvati,

tvoje oci suzama natopiti...

Eh moja Srno!

znas li da ljubav trazi zrtve

i ja sam ti vec odavno postao njen plijen,

pomirio se sa svim

prestao se otimati,

i davno sam sebi priznao

da u mome srcu stanujes samo Ti...

A ti Srno!

nemoj vrata otvarati

pusti da latice jorgovana po meni popadaju,

moje lice i kosu dugu prekriju,

pusti da ti ostarim cekajuci

umrem na zelenoj ledini

mirisan,

usamljen,

mozda tada izadjes

u narucje svoje me uzmes.

i kazes ...

volim te jedino moje...