Vrata duse moje...

Odjenut cu ruho na golo tijelo

satkano od zvjezdanog neba,

sirovom ceznjom da odise

i strascu neka treperi taj kaput snova,

tako se bolje vidi

koliko sam gladan tvojih uzdaha...

Biti cu grijesnik koji krade

potajno med sa tvojih usana,

ikona mala i nepomicna

na vrhu tvoje jelke

koja te prati kao sjena

u noci kada se ljubav poklanja...

Otvorit cu vrata moje duse

da udjes u nju bez kucanja i stida,

ali jedno samo moras znati

kada udjes vrata cu zatvoriti,

ostajes u meni zivjeti

za vjeke vjekova...