nedjelja, 5. prosinca 2010.

Nemoj plakati...

Ne placi,
jer osjecam da u sobi
tiho svira Enigma
priguseno svjetlo,
par svijeca upaljenih
i miris lavande u zraku,
tvoj stan...tvoja divota,
toplina...ne placi...

Ne,nemoj plakati,
sto ne mogu carape na podu ostaviti
znam...rekla si mrzis razbacane stvari,
volis spavati dugo i rascupana ustati,
volis Colu iz flase popiti,
znas draga si mi takva,
ali ne ljuti se
ako zaboravim carape odloziti
to je zato sto zelim te ljutitu vidjeti...
ne...nemoj plakati...

Dugo smo planirali nas sastanak
da on bude kao iz bajke,
neka klupa dok citas knjigu
i ja kroz izmaglicu dolazim,
ili tek neka koliba osmaljena
njena terasa drvena,
tvoje auto...pogled...strah,
drhtavo trazis kljuc
dok zelis opet pobjeci
a onda moja ruka na tvome ramenu
rijeci "gdje ides voljena"...
ne...nemoj plakati...

Ne placi za snom
ne placi za mnom,
jer ja cu ti doci,
pod tvoj krov leci
i jutrom samo jedno te pitati
"zelis li da idem ljubavi"?

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga