Trazim Te...da volim Te...

Izrezbarih ti ime na srcu

i ukrasih ga lovorom nade,

da te ljubiti mogu

kada nicije oci to ne vide...

Opjevah ti oci u svakoj pjesmi

kako plove nebom vedrim,

usamljen u svojoj tisini

cutim i skrivam koga ljubim...

Zadrhtah u tijelu sinoc

pri pomisli na tvoje dlanove njezne,

sjenu tvoju sam ljubio

i zelio,

tako silno sam zelio,

tvoje usne od meda sladje...

Dan novi a ja te trazim

kroz pjesmu,

u srcu,

pored mene kao sjenu,

da prosetas poljem duge

osjetis ljubavne mirise,

trazim te...da volim te...

onako kako nitko do sada

volio te nije...

Poljubac u tami...

Ooo,ti srce ludo...cuti,

ne odaj me,

ne budi se,

ne drhti,

miruj pri pomisli

na njene duge kose...

U snove se uvlaci

poput lopova,

pred ocima njena sjena,

vuku me do dna

ta dva oka njena...

ahh,ti srce moje 

budi jace od mene,

umiri me,

nedaj me,

jer ja sam slab

kada me tisinom miluje...

Ehh,kada bih mogao je poljubiti

bez straha da to netko ne vidi,

kada bih je mogao skriti

u djep da mi pod dlanom spi,

ehh,ti moje srce...

uzalud je tebi braniti

zelju za voljeti...

Voda sa tvoga dlana...

Ako zalutam u moru tuge

bez kompasa

kako doci do mirne luke,

povedi me tada

budi moje sunce...

Ovi strahovi sto se u meni mnoze

nisu nista drugo 

do iscekivanje netaknute srece,

koja ima tvoje ime...

I nemoj me pratiti kada krenem ka dnu

beskonacnog sivila morskog okeana,

nije ti mjesto u tmini beznadja,

ostani na povrsini

i budi moja jedina nada

zbog koje zelim izroniti

na svjetlost dana...

A kada ti dodjem

ljubi me bez rijeci,

iz mojih ociju sve ces procitati,

jer samo zbog tebe ja bih pobjegao sa dna

i postao ne zasticena ribica

koja zeli piti ljubavnu vodu

sa tvojih dlanova...

Imam tajnu...

Imam jednu tajnu koju cuvam,

tisinom mjeseceve sjene

ispisem joj rijeci...

I gajim je kao ruzu skrivenu

potajnom zeljom sna

zalijem njenu ljepotu...

Skrivam tu tajnu od tebe

kao dijete najmilije igracke,

i bojim se izgovoriti

te od pamuka mekse rijeci...

Ipak srce nije kamen,

u oku nije stud,

usne sapucu same

volim Te...

pa neka bude sta bude...

Cutim...a volim...

Cuti...ljubavi...

samo cuti,

pusti tisinu da isprica tajnu,

ocima da ubijemo tugu

i isplacemo dusu u ovom trenu...

Jer cutim i ja,

nemogu reci koliko 

mi se spava...uz tebe,

i slagat cu ako kazem da sam poput djeteta

da cu spavati miran i necu se vrtiti,

lazem...

zato bolje da cutim...

Cutim zbog juce

koje bi davno nekada,

cutim zbog sutra 

koje ce biti zauvijek,

cutim zbog snijega od pamuka,

zbog ljubavne tisine usamljenog jastuka,

cutim...zbog svih...

cutim zbog nas...

Cutim...

jer te volim...

Vrata duse moje...

Odjenut cu ruho na golo tijelo

satkano od zvjezdanog neba,

sirovom ceznjom da odise

i strascu neka treperi taj kaput snova,

tako se bolje vidi

koliko sam gladan tvojih uzdaha...

Biti cu grijesnik koji krade

potajno med sa tvojih usana,

ikona mala i nepomicna

na vrhu tvoje jelke

koja te prati kao sjena

u noci kada se ljubav poklanja...

Otvorit cu vrata moje duse

da udjes u nju bez kucanja i stida,

ali jedno samo moras znati

kada udjes vrata cu zatvoriti,

ostajes u meni zivjeti

za vjeke vjekova...

Svijece i Ruze...

  Jedna ,

druga,

treca, 

svijecu za svijecom palim

     neka gore kao sto ja u grudima gorim,

  jedna ,

druga,

treca 

ruzu za ruzom stavljam

   bijela,crvena,roza,

sve tri opijaju,

     i sve tri su ljubavi boje,

        cista,

      pozuda,

      let snovima

           tako im citam ove mirise

  koje zanose

    kao oci tvoje...

      Enigma i moc tisine,

            dok cekam da mi pokucas na vrata,

           cekam da otvorim i najljepsa ruza udje

              svojim mirisom tijela i kose

            rascvjeta ove usnule zelje moje

            koje se vec bude na pomisao

              ljubiti njezno usne tvoje...

           Vrijeme kao da stoji 

         i zelim ga gurati,

             pokusati sto prije do tebe doci,

          neznam dali ovo pozuda iz mene govori

        ili jednostavno stane u samo tri rijeci

                   ZELIM TE VOLJETI....

          I VOLJETI

                  I VOLJETI 

                 I ZAUVIJEK VOLJETI.....

Mi se nismo voljeli...

Mi se nikada nismo voljeli

samo smo drhtali 

kada bi jedno drugo vidjeli...

I ne mi nismo plakali

kao sto to rade zaljubljeni,

mi smo jecali sami u postelji

kada to nitko drugi ne vidi...

I nismo mi krili ljubav nasu

samo smo cutali pred svima,

cije su to usne zakljucane

u nasim grudima...

Stvarno...mi se nismo voljeli

samo smo zeljeli

umrijeti zajedno...ljubeci se...

Ostaj mi zbogom...

Ostaj mi zbogom mila moja

a bila si jedina ruza

u mojim vrelim grudima...

Ostajte zbogom livade rosne

u kojima sam ostavljao

ljubavne tragove,

da me lakse pronadju

njene stope bose...

Ostaj mi zbogom planino tiha

samo ti si znala 

koliko suza je kanulo

na izvor tvog malog potoka...

Ostaj mi zbogom stara kolibo

i tvoj kamin koji je gorio,

postani ruglo pod nebeskom kapom

koja odise samo pepelom...

Ostaj mi zbogom moj snu

jer ja te usnih jednom...davno,

a sada moram bez tebe 

usamljen koracati nicijim drumom...

Ostaj mi zbogom moje nebo

oprosti sto pozeljeh sam malo...

voljeti...

i biti voljen...vjecno...

Sve sto je Tvoje...

Tvoje oci, 

tako tiho plivaju u meni,

nemir vlada ovim venama 

kada njih nema...

Tvoja sjena voljena

moj je spokoj,

ona prati ova 

izgubljena lutanja,

a dusa sanja 

kako me grlis i sapuces

"ljubav moj si zivot,

moj si do vjecnosti"...

Tvoje usne od meda sladje

ljubim nocima kroz snove,

dok jastuk samo pamti moje suze

koje sam ostavio pred jutro

u zelji da san od mene ne ode...

I znaj ne trebam ja od zivota nista,

samo Tebe...

da me volis moja jedina...

Moja ljubav...

Moja ljubav nije kao druge

koje cvjetaju dok se bude...

Moja ljubav ne slici na prosle

niti ima lice sadasnje,

ona je jednostavno uvijek uz mene...

Moja ljubav nije lijepa

i ne zelim da bude,

svakako ljepota prodje...

Moja ljubav nezna voljeti

ali suzama uci

i zna samo jedno da srce boli

kada se voli...

Moja ljubav je dusa moja

jedina koja sanja

kako se sunce srece radja

u zagrljaju 

tu na mojim rukama...

Moja ljubav je jorgovan mirisni,

pupoljak ne procvjetani,

leptir u snu zarobljeni,

ptica zeljna leta,

nebo okupano od sunca...

to je moja ljubav

jedna i jedina...

moja ruza prepuna mirisa...

Ne trazi me u rijecima...

Nemoj me traziti u rijecima

niti u volim Te napisanim slovima,

i ne vjeruj da te silno trazim

nocima u svojim snovima...

Ali ipak kada mjesec bude pun

svojom svjetlom noci obasja zbun,

tamo u kutu tvoga vrta

cekat cu Te ispod mirisnog jorgovana...

Da na moje grudi priljubis tijelo

koje te sve ove godine osta pusto,

osjetis li kako od zelje drhtim

usnama da usne ljubim...

Vidjet ces tada da ne trebas pitati vise

sta je to ljubav i zasto se place,

jer ona samo kao buktinja gori

ne pita koliko je srce jako

i ne mari ljubavi koliko neba nas dijeli...

Zato ne trazi me u rijecima Volim te

dodji pod jorgovan da zagrlim te,

osjetit ces koliko zelim te...

.....

"JA NEKAD POMISLIM STA DA NAS NEMA 
NEZNAM JA MISLIM DA BI SVE UMRLO U NAMA 
DA BI LUTALI PRAZNE DUSE KROZ OVAJ SVIJET 

JA NEMOGU BEZ TEBE 

NEMOGU TOLIKO TE VOLIM 

DA NEMOGU DA ZAMISLIM DA TE NEMA 

JE DA JE BILO DA ME NEMA 

ALI NI TAD TE NISAM NI MANJE VOLILA 

NI MANJE MISLILA 

NAPROTIV PATILA SAM ZA TOBOM A BOJALA TI SE JAVITI

 
VOLIM TE MOJ ANDJELU 

JA NEZNAM 

NEMOGU VISE NI DA NADJEM PRAVU RIJEC 

DA TI KAZEM KOLIKO MI ZNACIS 

ALI JA MISLIM DA JE VOLIM TE 

DOVOLJNO I DA ONE SVE KAZU" 

Nemoj plakati...

Ne placi,

jer osjecam da u sobi

tiho svira Enigma

priguseno svjetlo,

par svijeca upaljenih

i miris lavande u zraku,

tvoj stan...tvoja divota,

toplina...ne placi...

Ne,nemoj plakati,

sto ne mogu carape na podu ostaviti

znam...rekla si mrzis razbacane stvari,

volis spavati dugo i rascupana ustati,

volis Colu iz flase popiti,

znas draga si mi takva,

ali ne ljuti se

ako zaboravim carape odloziti

to je zato sto zelim te ljutitu vidjeti...

ne...nemoj plakati...

Dugo smo planirali nas sastanak

da on bude kao iz bajke,

neka klupa dok citas knjigu

i ja kroz izmaglicu dolazim,

ili tek neka koliba osmaljena

njena terasa drvena,

tvoje auto...pogled...strah,

drhtavo trazis kljuc

dok zelis opet pobjeci

a onda moja ruka na tvome ramenu

rijeci "gdje ides voljena"...

ne...nemoj plakati...

Ne placi za snom

ne placi za mnom,

jer ja cu ti doci,

pod tvoj krov leci

i jutrom samo jedno te pitati

"zelis li da idem ljubavi"?

Srno...ponovljena pjesma

Eto Srno!

pred tvojim ledenim zamkom stojim

uz jorgovan mirisni

ja ti dane brojim

cekajuci da vrata otvoris...

Vidi Srno!

kako mi sijede saraju kosu crnu

na licu primjetim po koju boru,

al u dusi djecak sam naivni

koji ne zeli se probuditi,

koji bi zelio vjecno,

zauvijek,

voljeti...

Ne Srno!

nemoj me pustiti medju ledene zidove svoje

jer otopit cu u njima srce tvoje,

donjet cu ceznju i nemire,

pustinjske vjetrove zazvati,

tvoje oci suzama natopiti...

Eh moja Srno!

znas li da ljubav trazi zrtve

i ja sam ti vec odavno postao njen plijen,

pomirio se sa svim

prestao se otimati,

i davno sam sebi priznao

da u mome srcu stanujes samo Ti...

A ti Srno!

nemoj vrata otvarati

pusti da latice jorgovana po meni popadaju,

moje lice i kosu dugu prekriju,

pusti da ti ostarim cekajuci

umrem na zelenoj ledini

mirisan,

usamljen,

mozda tada izadjes

u narucje svoje me uzmes.

i kazes ...

volim te jedino moje...

Ubila me ljubav...

Zelja mi osta na usnama

nikada ne izgovorena

usutkah je suzom u grlu

ljubavnog poraza...

Povlacim postelju bola

preko lica svoga,

tu negdje s kraja noci

nadomak jutra,

neka nitko ne vidi

kako se radjam u tuzi...

Stid me sto izgubih vjeru

u ljubav i srecu...

a mogao sam voljeti,

mogao sam leptir biti,

mogao sam letjeti,

ali krila mi slomili

vjetrovi ledeni...

I istopit cu dusu

u kristalnu casu

da predam prosjaku,

neka je vrijeme pretvori u pepeo

i zimska mecava razbaca

na cetiri strane svijeta,

u grudi moje

neka ne dodje...srce Andjela...

Ubila me ljubav...

sam sebi kriv sam

sto voljeti samo znam...

Vila...

Sa pahuljom bijelom

koja se topi u oku mom,

zelio bih se odmoriti

od samog sebe

i zaspati pored tebe...

U bezbriznom snu

da mi leluja kosa tvoja

izmedju dlanova,

dah zaboravljene topline

osjetiti na vratu,

i voljeti te...

kao zenu...

Zaboravio sam vec

kako izgleda strast

koju je rijec znala

dovesti do pozude bez kraja,

osta mi slika pred ocima

da je volim svakim danom iznova...

I sta mi vrijedi ovaj snijeg

koji sara okna prozora,

sta vrijedi ova bijela idila

kojoj sam uvijek se radovao

poput djeteta,

sta vrijedi

kada nemam to sa kim podijeliti,

nemam tvoju kosu

da je na grudi privijem,

nemam tebe...

sa tobom nema niti mene...

A pozeljeh te nocas...voljeti,

pozeljeh nocas umrijeti...u tebi,

pozeljeh te kao zenu,

kao vilu,

kao ljubav moju jedinu...

vjecnu...

Upoznah te...

Upoznah te kao bosonogu seljancicu

zeljnu ljubavi u izgubljenom snu,

drhtala si kao breza

na rijeci da mozes biti vjecno voljena...

Dali i sada setas bosonoga

svojim vrtom mirisnog jorgovana ?

Dali i sada drhtis

ako te pitam volis li

ove moje sanjive oci?

Upoznah te kao usamljenu

koja seta liticom zivota 

trazeci mrvu

koja se zove ljubavna sreca...

Dali i sada samocu sestrom zoves

dok u srcu od svih krijes

za kim nocu pod jorganom places?

Dali i sada trazis sretnu mrvu

kada ti je nudim na dlanu?

Upoznah te zbunjenu

sa dusom koja se predala ledu,

nada zauvijek u oku zgasla

da nikada nece pronaci svog voljenog princa...

Dali si i sada zbunjena

kada ti kazem zelim te ljubavi moja?

Dali i sada trazis svoga princa

ili si ga u srcu mome nasla?

Ta ljubav...

Ljubavi umiru same

u tisini,

u mraku,

u samoci,

nikome ne ispricane,

nikome ne isplakane...

A zivot krene pa stane,

osmijeh dodje pa ode,

stari se,

sijede dolaze,

srce vene,

a u dusi boli i ne prestaje,

ta ljubav...

Ehh, 

kada bi dosao,

kada bi me samo poljubio

taj vjecni nemir srca moga,

ponovno bih imala svojih 16 godina,

uz njega znam da bih letjela

putem svoga neba...

Samo kada bi dosla ta ljubav moja

nikada vise ja ne bih plakala

i novog jutra se bojala,

uz njega sam jaka,

bez njega samo sirotica,

koja utjehu trazi u pjesmama...

Ljubav moja...

ljubav moja...

kada bi dosla sa snjegovima,

uz njega bi stajala pored prozora

nebi mi bilo zima,

i sa osmijehom se divila pahuljama

koje leprsaju,

jer on bi znao osjecati

isto sto i ja,

on ima svoj svijet isti kao moj

ta moja ljubav,

koliko ga samo volim

a bojim se na glas to reci...

znam da cu tada zaplakati...

Miris vremena...

Evo pustit cu glas nebu i oblacima

da istinu platim svojom krvlju vrelom,

zasto mi plovis snovima

ti ljubavi,

zasto mi oci punis ceznjom

pokidanih niti ljubavnog ruha

kojim se pokrivam i zebem ?

Stud me uhvatila od ledene 

ljubavi tvoje,

u krevetu ruze trnje su pustile

pa ti bolan jutrom ustajem

otvorenih rana koracam izgubljen...

I gdje ste sada vi andjeli crni i bijeli

zelim vas pitati 

ko je ta zena sto nosi miris davnog vremena,

kakvo to srce ima ,

dali je stijena 

ili samo srna uplasena

koja se boji ljubavnog zova jelena...

Ljubavi...vidi...

odgovor trazih od svih,

ali cute ocima rekose,

idi pitaj nju...zenu voljenu,

zasto te neda 

zasto te cuva

kao rosnu kapljicu na dlanu?

I evo...

ljubavi pitam te

volis li me?

Mozes li me voljeti barem malo...

Ne trazi me niti u jednom cvijetu koji mirise, 

jer ne zelim da uvenem,

ja bih da cvjetam uz tebe vjecno...

Ne trazi me u bojama duge

koje zrake sunca istope,

ja bih na tvome nebu

da ostanem zauvijek...

Ne pisi moje ime tudjim imenom

koje se brise gumicom,

ja bih da tecem tvojim venama

do kraja zivota...

Ne dozivaj me u snu...

Ne trazi me na prozoru...

Ne ljubi mi usne tudjim usnama

Ne miluj mi kose tudjim kosama,

jer nigdje me neces naci...

Zar ne znas da smo isti

i naci ces me u sebi

jer ja zivim u tebi...

Ne trazi me...

jer doci cu...

tu pod tvoje nebo

da te pitam

mozes li me voljeti barem malo...

Vjecna ljubav...

Vjecna ljubav bi u ocima sjaj

i kada oblak crni plovi

i kada studen bije...

Za vjecnu ljubav nisu

dovoljne ruke da bi se grlile,

niti nebo od hartije

da se ispise 

kako se vole duse dvije...

I ne pitaj druze sta je ljubav vjecna

ona nije tebi sudjena,

ti zelis normalno zivjeti

normalno voljeti,

normalno stariti,

ponekada prevariti

da niko ne vidi...

dok ja zelim samo jedno

vjecno da mi bude srce voljeno...

Ispovijed duse...

Znas...Nisam ja kao mnogi,nisam te zelio samo za jednu noc.Vjeruj to mogu dobiti da ne platim uvijek,i ako zelim da platim vjerujem niska cijena bi bila. Ne,nisam zelio tvoje tijelo...
Znas...Nisam zelio niti neke sitne ili krupne lazi,dovoljno je sto zivot laze nas svakim danom,a mi nemamo kome se priviti uz grudi,uzdah pustiti,zagrliti i znati da taj neko uz nas nije lazan...
Ne,nisam zelio lazi...
Znas...Nisam te zelio kao zenu,niti sam zelio da me zelis kao muskarca,koji traju jednu strast,dvije,ili deset,na kraju tijela se zasite,ostane tupi pogled,srce prazno,dusa gola...nisam te zelio tako i sebi zabranih,da me zele,da zelim...jer ne osjecam...volih svoj san,vise nego dodir koji nista ne znaci...
Ne,nisam te zelio kao obicnu zenu...


Znas sta sam zelio...LJUBAV VJECNU,onu iskrenu,nevinu i cistu,kada dvoje vole i ne vide nikoga,kada ne zele nikoga ne zato sto se boje da drugo ce biti ljutito, neee,jednostavno vole onog jednog koji je stalno u ocima.Sa njim legnu uz osmijeh,bude se sa osmijehom,ma moze svijet da padne ali ne haju znaju koga imaju,znaju da imaju ljubav vecu od svega na svijetu.
I nisam pozelio tvoje tijelo za jednu noc...pozeljeh u njemu uzivati vjecno...
I nisam zelio lazi,jer pomislih za ljubav vjecnu treba istina,treba dati srce i dusu,pa neka i bude slomljena ali vrijedi jer voli i voljena je...zato lagao nisam...ja sam volio...pozeljeh da to bude vjecno...
I nisam te zelio kao zenu u kojoj cu smiriti strast svoju...pozeljeh da strast traje vjecno,a ona moze trajati samo kada se vjecno voli.
Pozeljeh od tebe imati i da od mene imas,zenu,ljubavnicu,kurvu,sveticu,gospu,majku,prijatelja,sudbinu...takvu te pozeljeh...kao moju ljubav vjecnu...koja pred Bozic vrh drvceta svoga,ukrasi ne zvijezdom nego Andjelom kao ljubavi svojom jedinom...

Cuvaj je ....

Boze cuvaj je...

naizgled jaka

a u dusi krhka i slaba,

svati...

ipak samo je zena...

Cuvaj je od ne vremena

i ovih ljudskih nakaza,

podari joj jutra u cvijecu

nocu pokloni joj svijecu,

i neka se budi sa osmijehom

dusa neka pjeva veselom pjesmom...

Cuvaj je Boze...

od...mene,

od ljubavi moje,

bojim se

da njeno srce malo

izdrzati nece moci

kada mu kazem jedino moje

volim te...

Cuvaj je Boze od mene...

ali sacuvati je neces moci

jer ja cu doci

i od svih je ukrasti...