srijeda, 8. travnja 2015.

Dodir...

Zagrli me molim te, veceras ja se i sebe bojim
negdje mi dusa luta poljima od makova,
i sve tako crveno kao tvoja haljina
do koje stici necu nikada.

Vjetar se sakrio u krosnjama i ceka moj uzdah
a on suti,
bas kao da ne zeli vise udisati tu
prozirnu boju zraka,
hudim ko pile sakriveno u sebe
koje ceka da dodje tamnicar 
i odvede ga u neki bolji svijet.

Zagrli me mila,nocas me lome valovi
hridi mi paraju tijelo a ja ne osjetim,
samo me zagrli da se skupim uz tebe
i njezno mi poljubi kosu.

Sve moze proci
al samo jedno ostaje
dodir za kojim tijelo cezne

3 komentara:

  1. Netrebaš mi ništa reći, svoju prošlost, svoje ime. Ako će ti biti lakše, zagrli me...

    OdgovoriIzbriši
  2. Zagrli me oko vrata oluja se diže, ne može ti vjetar ništa, ako priđeš bliže😘

    OdgovoriIzbriši

Pretraga