Dodir...

Zagrli me molim te, veceras ja se i sebe bojim

negdje mi dusa luta poljima od makova,

i sve tako crveno kao tvoja haljina

do koje stici necu nikada.

Vjetar se sakrio u krosnjama i ceka moj uzdah

a on suti,

bas kao da ne zeli vise udisati tu

prozirnu boju zraka,

hudim ko pile sakriveno u sebe

koje ceka da dodje tamnicar 

i odvede ga u neki bolji svijet.

Zagrli me mila,nocas me lome valovi

hridi mi paraju tijelo a ja ne osjetim,

samo me zagrli da se skupim uz tebe

i njezno mi poljubi kosu.

Sve moze proci

al samo jedno ostaje

dodir za kojim tijelo cezne