Pusti me
da u srcu tvom nadjem luku,
neku zaboravljenu strast
i nevine usne djecaka
kada ljube po prvi put...
Uzmi me
kao jedini san dok ti bjezi jutrom
zaboravu ne predaj...
Dok ti kosa leluja na povjetarcu
samo jos pogledom mogu da je zamrsim
Samo me pusti
da jos malo te gledam
kao svoju...
Sutra te budem prepoznao
kroz sapat duse,
ne izgovorenom slovu
koje se slomilo u grlu...
Ostani...
Pogledaj u ovu dušu koja je ostala na onom mjestu gdje si je jednom susreo. Zaviri u ovo srce što sam ti ga davno nekada predala. Sve je to, davno oduvijek, postalo tvoje. Nikada Niko više ovo zadobiti nemože, jer pripada samo jednom...Tebi ljubavi. Gdje god bio pratiće te ovaj veo moje ljubavi i čuvati nevidljivom svojom snagom. Možeš me osjetiti dahom vjetra, toplom zrakom sunca i dodirom moje duše koja te miluje, voli i zove. Čuvaj se i vjeruj u ljubav.
OdgovoriIzbrišiNezna po koji put čitam ove divne stihove, koji dolaze iz neobjašnjivog izvora dobrote i ljepote, ljubavi. Nemogu a da ne pomislim Andjele kako ti divno pišeš, prosto te milina čitati. Dali ti istinski voliš ili je tvoja ljubav samo san za kojim tragaš? Dali je ostvarena ili je upravo njena čar u njezinoj nestvarnosti? Sve u svemu divni stihovi, vrijedni čitanja i svake pohvale.
OdgovoriIzbriši