subota, 24. siječnja 2015.

Ruza u snijegu...




Ruza u snijegu i led na propupalom crnom cvijetu,
rodjena u inat svima,
laznim prijateljima,
dusmanima,
ne voljenim ljubavima...
okovi u srcu vjecno stoje od usamljenosti
u tom bijelom svijetu...

Suza tisine gorka,
stoji na zelenim listovima,
zaledjena...ne isplakana,
sama...
gorda...
iz nicega porasla
na svaku bol navikla...
prezivjela...
ostala,
jedna i jedina...
ta ruza snijegom okovana...

Listovi njeni ne vidjese sunce,
korijen njen ne bi zaliven suzom istine,
latice njene ne dodirnuse ruke tople,
i nikada osjetila nije... 
sapat duse...
usne vatrene,
koje kazu samo rijeci dvije...
Volim Te...

Tuga u srcu skrivena,
bol u dusi nikom ne ispricana,
i san zakopan u dubini njenog pupoljka...
mozda dodje netko...
da je grli,
da je ne kida,
da je ne lomi,
da nju voli...onakvu kakva i postoji,
da je ljubi i vjecni snijeg sa nje,
usnama otopi...

Nadala se snjezna ruza
ljubavi nad ljubavima,
ali samo jedno nije znala
ljubav boli...vise od vjecnog leda...
i samo prava ulazi tiho u srce...
ostaje...
zivi...
place...
i ljubav za ljubav nikada ne moli...
ona se jednostavno...
prosto...
istinski...
ona se...
samo voli...

1 komentar:

Pretraga