Nista vise nece vratiti sjaj tame

prvi povjetarac u kosi dok kisa rominja,

promrzle usne koje ljubiti zele

dok oci krisom traze tu Vilu...

Bosa stopala sred snijega ne znace nista

niti ovo tijelo sto drhti

ne znajuci vise za topli dodir

otvrdlo od leda koji se koti

na kozi od pamuka,

sve je tako tuzno

kada se prestane da voli...

Gdje okrenuti brod pocijepanih jedra

kada sunce je otislo,

sve je tuzno kada zora nema cik osmijeha...

Suton ce trajati vjecnost

kada se prestane ocekivati,

ostaje sve...

samo prasina...

i biti ce zao

kada postanemo stari

sto nismo voljeli

kada smo usnama mogli...