subota, 20. prosinca 2014.

Probudi se...

Negdje u dnu sjecanja
skrivam tugu snjegova
neku popucalu nit
koja i sad stoji kao zig...

I opet kisa je
navlacim roletne kao da me nema
ostajem u postelji od pamuka
i sutim bogu i ljudima
tu tajnu skrivenu 
koja vrsiti u meni...

Neka si bila svacija
nisi hartija poslednja stranica ispisana,
jos uvijek ziva si
tu na dnu mojih uzdaha
i bojim se 
jutrom te buditi
jer ces uzeti cjeli moj dan...

Dok sutim raspetu nesanicu
medju gladnim vukovima,
misao gutam kada bi bilo drugacije
ispijanjem vatre i leda,
jer tu si polumrtva medju ljudima
a u mome srcu tako ziva...

Ajde probudi se
jos te cekaju nebeske stepenice...

Broj komentara: 9:

  1. pozdrav iz Francuske,..zabludo

    OdgovoriIzbriši
  2. hvala sto citas stihove,pozz iz Italy...a zabluda je predivna pjesma

    OdgovoriIzbriši
  3. Svaka rijec na svome mijestu...divno i bolno...

    OdgovoriIzbriši
  4. sve je uzdah koji se otme od cijeline...ljubavi bi trebale da vjecno traju

    OdgovoriIzbriši
  5. Tako kazu... al...rijetko vijecno traju.

    OdgovoriIzbriši
  6. ako volis pokazes,kada boli pokazes to traje vjecno.Kada se duse spoje tada je vjecnost i nizasta vise ne mare...taj tren je vjecnost,koliko zelimo da vjecnost traje...do nas je

    OdgovoriIzbriši
  7. Voliti je bol...bol je bol...tuga je bol...da to traje vjecno.

    OdgovoriIzbriši
  8. Bez voliti vec smo mrtvi.I prihvatam svu bol i tugu sto sa ljubavi dolazi,jer tada znam da sam ziv

    OdgovoriIzbriši
  9. Ziv da...a pitanje je kako se osjecas u dusi... a da prihvatas tu svu bol i tugu,da ljubav je bas zajebana :)

    OdgovoriIzbriši

Pretraga