Nedostajes...

Kada jednom nestane

magla prekrasne zelene doline,

cvrkut zaljubljenog slavuja utihne...

tek tada svatimo

koliko nam to nedostaje...

I vratimo trenutak svojih snova,

preslikamo na liticu jave,

gdje u kanjon onoga sto smo mi

vrisnemo zelju...

toliko ga snazno trebam

da iz snova ga zove

kako bi grlila do vjecnosti...

samo njega...

A san kao san traje jednu noc

jutro ubije sve zelje u nama,

ali oni koji vole zauvijek

znaju kako da budni sanjaju

kome ruke pruzaju,

koga u srcu vjecno imaju...

i cekaju da im voljeni dodju...

vjecnost sa njima ostanu...