Bolujem a nikome ni rijec
tisinom ogradih svoj dom
setnjom po uvelom liscu jeseni,
to bi bila moja ljubavna idila...
More sprema buru
sta mi moze kad' sam stijena,
nebo sprema oluju
ali avaj kada sam zemlja ledena,
a...moglo je biti bolje...
I tu negdje na kraju slavlja
pijani ne znaju koga su voljeli,
a ja zaglavih pijan sve do sada
znajuci koga srce voli...
Obrnuta je dusa moja,
obrnut moj sat
koji tece unazad,
obrnuta je moja ljubav,
ali prije nego skoncam
volio bi' znat'
kako me to voljela ona?
dali je plakala?
Obrnut sam sav
i ne mogu se mijenjati,
mozda ipak malo,
ali voljeti...ne to ne mogu prestati,
i nemojte mi to oduzimati
jer cu kao cvijet uvenuti...
Nema komentara:
Objavi komentar