Lanci ljubavi

Vezan lancima u cekanju ljubavi vjecne

bojaz od razocarenja

i jos jedne bitke izgubljene,

bolje je od ratova odustati

svome kaljavom drumu se vratiti...

Taj pogled u tamu nocne pucine

nikada nije dobio odgovore svoje,

i ovo srce prerezano preko pola

nikome nije isplakalo bolne rane...

a kome bi i da se otvori

kada navikli smo ja i ono

da nas svijet nitko ne razumije...

A ti smjelo gazis mojim hodnicima

u kojima se paucina pohvatala,

ostavljas korake tamo

u prasini vremena,

narusavas tminu ustajale zebnje

i golim stopalima hodis

tu gdje nitko krocio nije...

Vrati me mojoj kolibi maloj,

vrati me mome snu,

vrati me na svoje grudi

da na njima osjetim

kako je to voljen biti...