utorak, 23. veljače 2010.

Harfa sirene

Cudne staze sam gazio
mnogo puta u zivotu zalutao,
sa svojim bolom i samocom zivio
potajno svome suncu se nadao....
na kraju jedinu nevjestu
koju sam od sebe tjerao
ovu tugu ja sam ozenio...

Za kuma nisam nikoga imao
osim bola ...
svog jedinog druga...
a kuma pod ruku bijese
njegova sestra mila...
samoca...

Zelio sam od tih drumova pobjeci
neki svoj vrt sa ruzama saditi
neku svoju zelenu planinu imati,
onako tiho daleko od svih
pored kamina nekome u krilu zaspati...
ali zivotne bure svakoga nose
do te mirne luke,
samo mene ostavljaju
na sred pucine proklete...
izgubljenog...
usamljenog...
pocijepanog...
zarobljenog...
vjecno...
i sirene uz harfe
nepustaju olako svoje pjesnike...
da barem na tren usne im ljube
i osjete draz da su nicije
i samo njihove...

1 komentar:

  1. Nisam mogla odoleti ovoj pesmi!To si TI (izgubljen),odlicna pesma sa mnogo bola!!!Da to si TI!

    OdgovoriIzbriši

Pretraga