Harfa sirene

Cudne staze sam gazio

mnogo puta u zivotu zalutao,

sa svojim bolom i samocom zivio

potajno svome suncu se nadao....

na kraju jedinu nevjestu

koju sam od sebe tjerao

ovu tugu ja sam ozenio...

Za kuma nisam nikoga imao

osim bola ...

svog jedinog druga...

a kuma pod ruku bijese

njegova sestra mila...

samoca...

Zelio sam od tih drumova pobjeci

neki svoj vrt sa ruzama saditi

neku svoju zelenu planinu imati,

onako tiho daleko od svih

pored kamina nekome u krilu zaspati...

ali zivotne bure svakoga nose

do te mirne luke,

samo mene ostavljaju

na sred pucine proklete...

izgubljenog...

usamljenog...

pocijepanog...

zarobljenog...

vjecno...

i sirene uz harfe

nepustaju olako svoje pjesnike...

da barem na tren usne im ljube

i osjete draz da su nicije

i samo njihove...