Tako malo sam zelio...

Skupit cu pepeo svoje duse u saku

ponudit vjetru neka je raznese

na sve strane gdje ga zelja nosi,

jer je nemam vise kome da dam...

Tako malo sam zelio,

tako skromno sanjao,

niti bogatstvo,

niti novce,

niti kule i gradove,

sta je sve to ako ljubavi nema,

ako nije moje srce zivo...

Tako malo pozeljeh,

samo vjerovati u nekoga,

letjeti sa nekim onim nasim nebom,

imati neki nas svijet,

voljeti se ne mareci sta ce ko reci,

vikende provoditi u dvoje

na nekim livadama rosnim

ili uz obale koje miluju morski talasi...

onako pobjeci od svih

sa rukom u ruci,uz zapletene kose,

gledati jedno drugom u oci

i tiho saputati sa ljubavlju

te rijeci volim te moja vjecna ljubavi...

I kada prodje taj vikend bajni

kuci se vratiti u nas topli dom se zavuci,

jedno uz drugo se privuci

i u slatke snove zagrljeni potonuti...

Jutarnje budjenje i poljubac za dobro jutro

krenuti na posao sa osmijehom

jer cu se vratiti opet mojoj ljubavi,

i nepomisliti nikada ono sto drugi misle

da moja jedina me moze izdati,

nekom strancu usne dati,

neeee,

to neka misle oni koji se ne vole,

oni koji nevjeruju u svoje jedine,

a ja bih zelio vjerovati samo jednoj zeni

i samo nju za vjecnost cijelu imati...

Tako,tako malo sam pozelio,

srce dusu i sve sto je moje

nekom napokon da otvorim,

da joj kazem bez bojazi

uzmi sve ovo je tvoje,

a samo jedno zelim

samo jednu malu stvar,

zelim da vjerujem u tebe,

nemoj me izdati molim te,

jer ako to ucinis

neces ubiti moje oci,

moje usne,

moje tijelo,

ubit ces nesto mnogo gore,

ubit ces moje srce,

moju dusu,

moje snove,

ubit ces moju vjeru u tebe...

ubit ces moju Vilu koja u meni stanuje...