petak, 23. ožujka 2012.

Opet sama...

U dusi tvojoj zima
mecava veje godinama
i svaki korak koji ostavljas
suncanim jutrom ne docekas,
dok u meni vriste
sretne zore
sreco moja jedina...

Kome dajes usne svoje
ove duge godine,
places li u kutu sama
dok te tuga kajanja razbija...

Tvoj je zivot tamnica
vrt prepun korova
zar se nikad nisi pitala
gdje ti srce spava...

I opet si sama
jastuk bijeli u suzama,
kome reci kako boli
kada se do umiranja voli...




4 komentara:

Pretraga