U dusi tvojoj zima
mecava veje godinama
i svaki korak koji ostavljas
suncanim jutrom ne docekas,
dok u meni vriste
sretne zore
sreco moja jedina...
Kome dajes usne svoje
ove duge godine,
places li u kutu sama
dok te tuga kajanja razbija...
Tvoj je zivot tamnica
vrt prepun korova
zar se nikad nisi pitala
gdje ti srce spava...
I opet si sama
jastuk bijeli u suzama,
kome reci kako boli
kada se do umiranja voli...
ma pusti to, hajde da se volimo...
OdgovoriIzbrišipreboljećeš sve, kad te ruke zagrle i usne poljube.
OdgovoriIzbrišiI ja volim do umiranja.
OdgovoriIzbrišiObjavljujem divlja ruzo...ljubav je stanica cekanja na pruzi zivota
OdgovoriIzbriši