Zarobljena...

Kako da ti objasnim proljece 

kada okovana ledom lezis vijekovima...

Kako da ti objasnim suzu slavuju

kada tvojim nebom ptice ne lete...

Kako da te zovem ljubavi

kada tu rijec nikada osjetila nisi...

Znam tebe su gazili godinama

od rodjenja navikla plakati sama,

znam ti si stijena

a u mraku places za sebe kao zena

jer ljubavi...tebe nema ko voljeti...

Ti ces biti svacija,

ti ces biti njegova za sva vremena,

ti ces imati djecu...jedno...dvoje...troje...ili stotinu,

ti ces se truditi voljeti,

ali ljubav se ne trudi...ona se daje

narandzo moja...

Kada tvoj trud posustane

njemu kose milovati a biti sama,

djecu radjati a sanjati kako nisu njegova,

ruku mu dodirnuti

a misliti na onu koja s ljubavi miluje...

samo si zarobljena...

to se svakom desava

ko ljubav sanja

a ljubavi nema...