nedjelja, 6. prosinca 2009.

Prva noc...

Citala je ona iz ociju mojih,
moje snove i davnine proslosti...
Ucila me ona budjenju osmijeha,
lijecila od samog sebe...
a da nije to ni znala...

A rekoh joj tada,
u meni sanjar zivi,
osmijeh moj sa tugom se bori,
i nemoj da me budi
ako ce ljubav ova vjecno da boli...

Ali saptala je ona
svaka rijec bi prosta,
i buknula je ceznja,
buknula je zar...

Od tada prodjose jeseni i zime,
od rodjendana do rodjendana,
ja godinu za godinom sapucem njeno ime,
i jos cekam prvu noc sa njom,
i jos cekam budjenje u narucju njenom...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga