Dok dusa zivotu se nada...

Dusa koja se zarekla na ljubav

trazi sebe medj' opojnim zovom sirena,

dok poradjamo buducnost

kao mrtvu zoru nadanja,

tek juce zahvaljujemo nekome

sto je unakazio nas dom

nikakvu sadasnjaost razapeo na kriz

pa nas boli...ah kako nas boli

sto lazemo svakog

dok dusa bi vrisnula istinu...

I mozda sutra pocne zivot iznova

ali sam od sebe on se nuditi nece,

jer on je kao kamencic

dok ga ne sutnes da se kotrlja

nikada se nece pomjeriti sa mjesta,

i sutimo dok dusa zivotu se nada

u kojem postaje kamencic 

koji se otkotrljao sa brda 

na kojem nikada

ljubav nije rasla...