Idi druze...idi

Idi druze,

veceras bi zelio biti sam,

kroz drvored samo svoje stope cuti,

kapuljacom pokriti neispavano lice,

i negdje daleko pogledom izgubljenim lutati...

Idi druze,

nemozes mi pomoci,

veceras za druga zovem svoju samocu,

samo sa njom mogu cutati ona ce jedina razumjeti

ono sto ne zelim nikome reci...

Idi druze...idi...

tebe jos uvijek nose vjetrovi

neke klinke od devetnaest tek,

a mene zovu moji planinski vrhovi

neki snjegovi bijeli tako cisti i nevini,

sa vukovima u samoci bor pred Bozic okitim...

Idi druze...idi...

neces me svatiti,

uzalud ti zene koje se nude

uzalud rijeci da me zele

tvoj glas ne dopire do mene,

srce je gladno samo jedne...

one za kojom pati...

i bolje zato me pusti

zelim se zvati niciji...