Tebe nije vrijedan niti jedan.
I ti nisi nicija i svacija,
uvijek si bila samo moja,
srcu poznata od djetinjstva.
Ja nisam tvoj izbor,
nisam tvoja pijaca,
mene nemoj kupovati novcem,
nemoj ispod oka gledati,
nemoj me darovati,
jer zelim ono sto niko pozelio nije
ljubi i voli me...to je sve sto zelim od Tebe...
Da li razumijes ovu jamu srca moga,
koja zjapi cekajuci ispunjenost tobom?
Sanjas li maglu kojom se pokrivam
dok udisem praznu noc zagrljenu tvojom rukom?
Sutim...jer sutnjom se govori ljubav pred polomljenim ogledalom
koje vise nema moj lik na sebi,
kako si samo znala
da cu polomiti biser i rasuti po podu
pa ga sada skupljam da ugledam tvoj osmijeh...
Da sutim...
zastanem i presijecem krik
koji se otme do pola da ne cujes kao vapaj cijeli...
Tako Ti ratuje ova dusa moja sa nocima kao dan vidnim,
tek pred jutro oci sklopim
vidjevsi sebe kao hridinu visoku
koju tuces talasima svojim,
i pravim se da mi nije nista
a ustvari rusim se i sve dublje tonem u Tebe...
