More...

Upoznah te na obali mora

u suton vec proslog dana

sunce do pola bi uplovilo

u plave dubine

dok preostale zrake

su kupale mirnu povrsinu

tog beskrajnog plavetnila...

Tako usamljen sjedio sam na stijeni

sa casom vina mojim jedinim drugom

tih,

miran,

predan svom izgubljenom snu

koji jos niko nije dohvatio...

U idili sutona pomijesanog emocijama

davno izgubljenih vremena

spazih kako tvoje noge bose

gaze taj pijesak egipatskih davnina

dok voda ih njezno umiva...

Sama bez ikoga

pognute glave ka tlu

pomislih trazis bisernu skoljkicu

ili pak krajnost druga

na srcu imas jednu veliku ranu...

"Oprosti ako smetam

smijem li malo narusiti

tvoju samocu,

zovem se Andjeo

koji trazi svoju Vilu,

djelujes mi povrijedjena

ili je to samo varka

tvoga prekrasnog lica"...

"Skorpija,

zovem se skorpija

bolje horoskop da ti kaze

mjesto moga imena,

i nemoj da te moj izgled vara,

u dusi sam ipak toliko krhka i slaba

dok moja pojava je samo jaka"...

U tren pomislih ta neda

nikome blizu prici

voli zavoditi i primamljiva biti

osvajati,

a njezin svijet

niko nemoze dohvatiti...

Misao me zatalasa

dok izazov se budio u meni

pozeljeh joj odmah reci

gdje mi srce spava

ali sta ako bude zbunjena

jer plaha je kao srna

u tren moze pobjeci

a da niti cuje moje rijeci...

Ne,

ipak nemogu protiv sebe

nisam kalup

niti kecelju nosim u skoli

nezelim biti isti

nikada to nisam ni bio

zelim reci ono sto mi na srcu lezi...

Tren cutanja narusise moje rijeci

"zelis mi ruku dati

i sa mnom poci

put planina i mojih snova

u njima ces spoznati

gdje ova ribica spava

i bojis li se njenih dubina"...

Zbunjena mojim prilaskom

i tom jednostavnoscu

u casu ruku pruzi

koja je jos drhtala

mada je to prikrivala...

"Nebrini mila moja

samo te zelim voljeti

i zauvijek ti saputati

te predivne rijeci

kako tvoje kose sijede volim,

spoznaces da ni tvoje srce nije stijena

i ono puca pred rijecima

neka se kcerka zove Marija Magdalena"...