Nedostajes...

Znas...
Zamolim noc da bude duza
i jutro polako svane,
duguju mi to,
vec godinama duguju.
Oci popucale od nadanja,
srce stegnuto od vriska,
dusa otisla,
znas...duguju mi san...

Mozda slutis...
kako te snenu pokrivam
da ne ozebes,
i tu jesen u bojama ljeta,
mozda bi mogla da me volis
barem malo...

Znas...
Svako potrosi zivot
na nebitne stvari,
ostanu sitnice
koje nebo vrijede
daj mi da budem ta sitnica
tebi mala
a meni vjecnost bi znacila...

Volim te...
Nemoj mi reci
ako suza sam krene
kada prazna ruka potrazi drugu
i kada tisina ti postane mila,
mozda tada svatis
...nedostajes...

Laku noc voljena

Znam ovo necu reci nikome
osim Tebi,
znam samo Tebi mogu pokloniti
rijeci koje ostanu da sute.

Znas ima mak crveni
koji se rodi kao korov
i unisti cijelu ravnicu
a kriv nije sto bas ta sudbina njega htjela,
dok seljak tvrdom rukom
njega cupa ne sluti
da u tom jadu
taj korov je morao barem malo da cvjeta.

Ti nisi stvorena za ljubav
ti mislis da su svi ljudi isti
da zele isto
ne ljubavi moja
sitnice su te u kojima se uziva
laku noc voljena...

Crna nevjesta...

Ti koja imas tugu do koljena
bosa stopala ne osjetis vise od bola,
da li mozes jos jednom plesati
uz mene koji sam isti kao Ti...

Oci ti popucale od placa godinama
trazeci ljubav u beskraju nadanja,
znas li moja crna nevjesto
da u srcu mome postoji samo jedno mjesto
za Tebe koju sam vijekovima volio...

Uzmi me...vjekovima cekam tebe
u crno se zavio
rijetko kada se budio
ali ustajem iz vjecnog sna
zbog Tebe crna nevjesto...

Nasa bogomolja ce biti nebo
nas dom prekriven bijelim pahuljama
i svi nasi svatovi ce biti u crnom,
cekam te moja crna nevjesto
da me zaprosis kao sto
niti jedna zena musko prosila nije,
jer ja sam bez tebe
kao cvijet koji samo zna da uvene...

Slavuj...

Povrijedili su me mnogi

ajde mila povrijedi i ti,

ostala si poslednja

zbog koje bi suzu pustio,

a pomislio sam neces nikada...

Sad sve ostaje samo vjetar i prasina

san do kojeg nikada stici necu,

umoran slavuj vise pjevati nece...

Imaju mora u kojima samo ljubav postoji

tamo ostajem da spavam

dok me neko ne pronadje.

Ti...

Ti zar ne vidis da je vani hladno

da smo usamljeni

da starimo

zar ne osjecas ono sto osjecam ja?

Ti,stojim u snijegu bosih nogu

i dajem lazan osmijeh 

svakom ko pogleda me

ti,zar to ne primjecujes?

zar ne osjecas me?

Ti,nemoj njima pomoci

da u meni spale

poslednje svjetlo.

Nemoj otici da se ne boris.

Ti,sto sjedis napolju sama

cekajuci da telefon pozvoni

od nekog ko te voli

zar ne znas da smo isti?

Mozes li me dotaci?

Ti,opet se boris protiv zida svoga

cekas nekog ko je vani 

da te pozove,

zelis li me pozvati?

Ti,mozes li mi pomoci

da sklonim ovu stijenu sa sebe?

Otvori srce

vracam se kuci.

Ostani...

Pusti me

da u srcu tvom nadjem luku,

neku zaboravljenu strast

i nevine usne djecaka

kada ljube po prvi put...

Uzmi me

kao jedini san dok ti bjezi jutrom

zaboravu ne predaj...

Dok ti kosa leluja na povjetarcu

samo jos pogledom mogu da je zamrsim

Samo me pusti

da jos malo te gledam

kao svoju...

Sutra te budem prepoznao

kroz sapat duse,

ne izgovorenom slovu

koje se slomilo u grlu...

Ostani...

Sutim...

Sutim,a zelim opisati 

milion zvijezda na kojim spavas,

ma nek te cuvaju mila moja

kad nemogu ja.

Ti tiho prilazis kao noc

i vladas snovima

pokusavam se oteti od tebe

a svaki korak me vodi

sve vise tebi.

Znas neke stvari traju vjecno

bas kao ljubav,

od nje nikada nisam znao pobjeci.

Dodir...

Zagrli me molim te, veceras ja se i sebe bojim

negdje mi dusa luta poljima od makova,

i sve tako crveno kao tvoja haljina

do koje stici necu nikada.

Vjetar se sakrio u krosnjama i ceka moj uzdah

a on suti,

bas kao da ne zeli vise udisati tu

prozirnu boju zraka,

hudim ko pile sakriveno u sebe

koje ceka da dodje tamnicar 

i odvede ga u neki bolji svijet.

Zagrli me mila,nocas me lome valovi

hridi mi paraju tijelo a ja ne osjetim,

samo me zagrli da se skupim uz tebe

i njezno mi poljubi kosu.

Sve moze proci

al samo jedno ostaje

dodir za kojim tijelo cezne

Ali ljubav...nikada

Oprosti mi,

zalutao sam,

dok trazila si sunce u mojoj tami.

Izgubljen dok oci gledase,

usamljen u moru ljudi,

oprosti,

spoznao nisam sta znaci ljubiti u tisini...

Oprosti za svaki moj grijeh 

sto zelio sam, 

a nikada ucinio.

Dusa se jadna ponadala kao pustinja kisi,

srce se stezalo u urlik copora vukova se pretvorilo,

gladan sam mila moja,

gladan ljubavi.

Oprosti ako te prestanem voljeti...

To nece biti juce,

niti sutra...

Biti ce to zauvijek.

I tada ces postati obicna zena,

koja ce u prolazu izazvati pozudu,

kao mnoge druge.

Ali ljubav mila...

nikada.

Ruza ne mirisana

Tu u vrtu ruza

prosetah nosen mirisom sna,

tek ovlas rukom

dodirnuh latice mnogih,

ali ne bjese tako njezne

njihov miris ne osjetih,

ruke povukoh,

u strahu,

u zbunjenosti,

zasto te premile latice

moji dlanovi ne zele...

Toliko paznje i ljubavi

vrtlar stari je ulozio u njih,

tako divno izgledaju,

miris pustaju koji dusu plijeni

i tako isto,

zanosno,

ruke pruzaju...

A onda sred mirisa istog

u kutu vrta,

na osami bez ikoga,

u trnje zarasla,

listovima prekrivena,

od ruke vrtlara ostavljena,

ne mazena,

ne okopana,

divlja,

samoj sebi prepustena,

rasla,

cutala,

miris svoj ugasila,

cvijet davnina nije pustila,

i sva u leptirima razigranim rasla

njih u svojim laticama napajala,

ta ruza ne mirisana...

Pozeljeh samo nju iz vrta ubrati,

a vrtlar me za ruku vracao,

ne strance,

ne prilazi njoj,

vidis koliko predivnih ruza

moj vrt ima,

pa svaka je na svoj nacin jedinstvena

zasto bas nju da uberes,

pa niti trnje,

niti lisce,

niti travu oko nje neda mi okopati,

divlja je strance,

njene latice ne mirisu,

njene boje se u oblacima skrivaju,

nju vjeruj mi tvoje ruke ne zele da imaju...

Ne,

njegove rijeci nisu dopirale do moje duse,

usne su ostale nijeme,

oci ukocene

prema tom kutu obraslom gledale,

trazile neki put

izmedju trnja i uvelog lisca

samo da tu ruzu ugledaju...

Pomisao u casu me obuze,

zasto se skriva ta ljepota njena,

zasto je usamljena,

nedokuciva,

zasto kada je toliko preljepa...

Noge izdrzati nisu mogle,

glas razuma i vrtlara nije dopirao

do njih,

same su krenule put trnja i glogova,

rukama golim i stopalima bosim

razgrtah put

samo da vidim te latice srece,

culima udahnem njen prekrasan miris...

I vrtlaru starom tad dah stade

vidjevsi sliku nestvarnu,

kako krocim u tu obraslu divljinu

i moje noge i ruke ostase ne ranjene

ruzine bodlje povijase se

ne zeleci povrijediti me,

uvele lisce

postade zeleno,

i oci ugledase ono sto su dugo trazile,

blistava poput kisne rose na suncu,

u tisini tame,

povijena ka tlu,

rasla je ta crna ruza...

Kao da se stidjela svoje ljepote,

kao da se stidjela mirisati,

kao da se bojala

koliko mirisati moze...

U zanosu srece te

uspjeh samo vrtlaru reci rijeci ove,

"starce,

samo ovu ruzu zelim iz tvog vrta ubrati,

samo nju ponijeti,

samo nju milovati,

samo ovu crnu ruzu

starce moj,

zelim zauvijek na srce staviti

i samo nju vjecno usnama ljubiti"...

Jos samo Tebi dugujem...ljubav

Nemoj mojom stranom ulice

ma nemoj andjelu

previse gresnih je

tu na ovom putu,

okreni glavu kao stotinu puta

nije lice moje

rodjeno da voli tebe

samo se okreni

na par koraka

ona seta uz njega

i skriva ruke i prsten od zlata...

Gledaj andjele kako ljubomorno te gleda

nije to cijena moja

ma cak me vredja,

ali jedno znaj

prici ce ti i odmah reci

ostavi on je moj...

Andjele ajde spasi me

ti sto sad nas daljine dijele

ovo srce umorno rado bi se predalo nekome...

Andjele moj

nisu me pustili

da poletim,

jos samo tebi dugujem...

ljubav...

Spasiti od Tebe...

Niko me nije moga spasiti od tebe,

i ovo nebo u rusevini sto stoji

glas pustilo nije...

Strancu je obicno doci u tudju zemlju

jer od svoje bjezi,

i nikada ne trazi nesto svoje

kao  zelju koja me tjera gledati u tebe...

Zelio sam nekoga poput tebe

a bojao se,

znao sam to ce biti 

jace od mene,

zelio nekoga poput tebe

imati...a ne izgubiti...

Znao sam,

saputali su svi

ova ljubav ce slomiti tvoje srce

ajde jedina

reci mi da su pogrijesili...

a nisam zelio da se zaljubim...u tebe.

Ruza u snijegu...

Ruza u snijegu i led na propupalom crnom cvijetu,

rodjena u inat svima,

laznim prijateljima,

dusmanima,

ne voljenim ljubavima...

okovi u srcu vjecno stoje od usamljenosti

u tom bijelom svijetu...

Suza tisine gorka,

stoji na zelenim listovima,

zaledjena...ne isplakana,

sama...

gorda...

iz nicega porasla

na svaku bol navikla...

prezivjela...

ostala,

jedna i jedina...

ta ruza snijegom okovana...

Listovi njeni ne vidjese sunce,

korijen njen ne bi zaliven suzom istine,

latice njene ne dodirnuse ruke tople,

i nikada osjetila nije... 

sapat duse...

usne vatrene,

koje kazu samo rijeci dvije...

Volim Te...

Tuga u srcu skrivena,

bol u dusi nikom ne ispricana,

i san zakopan u dubini njenog pupoljka...

mozda dodje netko...

da je grli,

da je ne kida,

da je ne lomi,

da nju voli...onakvu kakva i postoji,

da je ljubi i vjecni snijeg sa nje,

usnama otopi...

Nadala se snjezna ruza

ljubavi nad ljubavima,

ali samo jedno nije znala

ljubav boli...vise od vjecnog leda...

i samo prava ulazi tiho u srce...

ostaje...

zivi...

place...

i ljubav za ljubav nikada ne moli...

ona se jednostavno...

prosto...

istinski...

ona se...

samo voli...

Ajde mila reci mi...

Mislis li da meneko razumije u ovom svijetu

,rijetko ko mila moja...

ti si bila tu vrlo blizu da nas spojis,

dvoje izgubljenih koji se boje svakoga...

Uvijek sam te se bojao,

ja koji se niti smrti ne bojim,

i reci mi kako da sam sretan kada jedine srece se bojao?

Milion puta zelio da si tu

a nema te,

milion drhtaja cuvao

 i nemam te da dam,

milion toplih usana zamrzao,

jer topline tvoje nema,

kako da se borim protiv toga,

ajde mila moja reci mi?

Koliko puta sam uzdahnuo

 cak i dijete bi uvenulo cekajuci da te udahnem,

koliko noci te sanjao

cak i noc je zeljela postati kraca

da me probudi,da prestanem...

Ajde mila moja reci mi

da li si nekada plakala za mnom...

Da li te suza probudila

i jutro ti otpocelo sa mnom u mislima

Ajde mila reci...da li si me voljela

Zarobljena...

Zarobljena od prvog dana

zivot ti postao pustinja

oaza pocetka kraja brzo je presulia,

i zivis zivot po navici

tu na litici 

koju nikome ne pricas...

Sve si promijenila ulice gradove

al' ljubav ostaje,

zarobljena u dusi 

zarobljena u tijelu tvom

zar mislis ostati zarobljena vijek vijekova...

Hej zarobljena

da si na tren moje misli citala

svaki dodir bi uzvratila

svaku suzu bi sa mnom plakala,

hej zarobljena da si samo trag na kozi pratila

bilo bi divno

mi tako sami od rodjenja...

Nista vise nece vratiti sjaj tame

prvi povjetarac u kosi dok kisa rominja,

promrzle usne koje ljubiti zele

dok oci krisom traze tu Vilu...

Bosa stopala sred snijega ne znace nista

niti ovo tijelo sto drhti

ne znajuci vise za topli dodir

otvrdlo od leda koji se koti

na kozi od pamuka,

sve je tako tuzno

kada se prestane da voli...

Gdje okrenuti brod pocijepanih jedra

kada sunce je otislo,

sve je tuzno kada zora nema cik osmijeha...

Suton ce trajati vjecnost

kada se prestane ocekivati,

ostaje sve...

samo prasina...

i biti ce zao

kada postanemo stari

sto nismo voljeli

kada smo usnama mogli...

Tama...

Bojim se stvoriti neko drugo cudo

bojim se redati zgrade u nebo,

jer odavno vec sam prosao

ulicom magle u noci...

Zato pusti me da ti se nadam

kad pomrcina sunce sklanja

pusti me da te volim 

kad uzdah ostane poslednja zelja,

pusti me da lutam

pusti da sanjam

jer ti nisi bila tu

da me zagrlis,

mozda neke druge oci

znaju voljeti...

Ajde poljubi me za laku noc

sutra je novi dan,

magla osjecam dolazi buditi jutro

sa njom cu nestati,

nas dvoje

zivi smo samo dok je tama...

Ostani...

Sve je tvoje tu

mogla bi ostati

i dan sto dolazi

mirise na ostani...

Mogli bi trajati u dvoje

ako se tvoje oci sklope

i iz njih krenu suze,

tesko je vjerovati u zauvijek

ali pokusati

sa tobom vrijedi...

Nisu me mila odnijeli vjetrovi

niti se budio u tudjoj postelji,

jucer sam sanjao danas

a sutra cu sanjati jucer

i tako godinama

zakasnio na ljubav od jucer,

molim te ostani do sutra...

Skini taj kaput zime sa sebe

vec dolazi proljece,

mogla bi ostati

to neces cuti

ali pogledaj mi oci...

ostani...