Spavas nesanico...

Spavas nesanico

dok u meni milion leptira hodi,

vojska mrava prebire kozu,

oci polusnom odisu,

a ti spavas nesanico...

Pokusaj vjerovati sitom

da nije gladan,

pokusaj vjerovati nebu

da jos trpi i steze se 

nad ljubavi tom da ne zaplace,

dok sova budno motri

svaku ljubav koja prolazi, 

ostaje do jutra samo sa jednom,

nesanicom...

Skrivene dlanove od dodira,

potamnjele usne od ne ljubljenja,

i to srce koje vjekovima nikome ne pripada

sacuvah za tebe,

dok ti spavas nesanico...

Bosonoga...

Uzeli su mi sve 

nisu birali

nisu zalili,

uzimali a ja osmijeh imao

u srce nisu usli

nisu to ukrasti mogli...

Bosonoga sta ces sada

kada nevina trava se stidi tvog dodira

predivna kamo sada

priznati ljudima da smo ostali

jedno bez drugoga,

i nije me sram

sto sutim

jer sutjeti ja moram...

Negdje u dnu dlanova

skrivam dodir ljubavi,

sta reci pred ljudima

obraza cistog

a grijesan vijekovima...

Ajde bosonoga jos jednom zaplesi

medju mojim dlanovima

da se ne stidim reci

kako si moja godinama

dok sam sutio

kako ima ljubav bez imena...

Jedina

Sta da ti zabranim
jer sto vise branim sve vise te gubim
negdje snovi jos postoje
usamljeni za mene
previse veliki za tebe,
jer siromasna navikla biti si...

Sad odlazim dok sve u meni place
neke tuge se nikada ne izlijece
ostajes vjecno moja zabluda 
koju sam naivno volio
sledeci put bude drugacije
ali od tebe izlijeciti se necu nikako

Ako jos jedno mogu zabraniti
to je nemoj plakati
sutra cu biti dobar ali veceras
pusti da cupamo kose
jedno drugom
kao sto smo navikli,
sutra je hladna postelja
za nas oboje,
mi smo birali kraj
i kome reci da si jedina...

Jednostavno Te volim...

Imam potrebu vjerovati u nebo

ali ko kaze da to nebo nisi Ti,

i ko svako jutro izmami moj osmijeh,

moj poljubac,

ko svaki dan mi uzima milion misli,

svaku moju preokupaciju stavlja u minuti 

na cekanje,

probleme rijesava,

postoji i kada nije tu,

ko me cini sretnim,

ako nisi Ti...

Zato pusti me u svoje srce

da se skrasim u njemu,

pokazi mi da ne slutim 

kako ovo zaista jeste ljubav,

znam da sam grijesio 

svaki put kada sam te trazio

na pogresnom nebu,

u savrsenoj ljubavi 

a sada znam da savrsenstvo postoji

u jednostavnoj Tebi...

Dvorana...

Gledam te, 
zanosnu i sretnu dok sve oko tebe blista
uzdasi stranaca u zraku
trepere poput proljetnog lista...

Ne,Ti 
nemoras znati 
da tvoja sreca me boli,
i pokusavam staviti taj osmijeh po kojem me pamtis
dok u meni sve place...

Dok me trazis pogledom
po dvorani kletoj,
i skrivas oci ispod vela bijelog
molim te suti
jer mi smo bili zabranjeni...

Lutas ocima punim suza
evo tu sam iza stuba mramornog
skrivam suze
od tebe,
od njega,
od Boga,
samo zelim te gledati
i tiho usebi necujno jecati,
sto taj prsten nisam mogao ja dati...

Pusti me jos koji tren
u ovoj tisini
dok me skriva polutama
jer ako kazu 
imali ko sta protiv ovog braka
tad ce se polomiti i oltar 
od mog krika...

Zato,
neka te ove oci jos malo gledaju,
neka te srce jos malo zeli kao niciju
a onda cu tiho krociti ka vratima
gdje ostavim ti ruzu,
neka te podsjeti dok ga gledas kako spava,
onako snena tiho mu sapni da nezna,
voli me barem malo koliko me volio moj Andjeo...

Ime bez imena

Imas ime bez imena
i zelio sam te pronaci 
u zabacenom kutku
izgubljenih dodira,
dok ti jos sutis 
ja slobodom pjevam
daj opusti se
i kreni u nova svitanja...

Promijenila si ime
ulicu i broj,
promijenila si sve
samo jedno ne,
kada oci zasuze
on ti nije utjeha.
kada strast ozivi on ti nije let do neba... 

Sve je dosadno bez Tebe,
ovaj lik u ogledalu,
ovaj hod uz obalu,
vrijeme je za kestenje i kapute crne
tu sam siguran,
kada zima dolazi svako trazi toplinu
tada sute
niko ne pita za tebe...

Ti nisi moja ljubav
ti si moja vjecnost...
ali i vjecnosti ne mogu oprostiti
usamljenje setnje uz obalu...

Da li pratis moj krik
sto vise me nemas 
sve vise gubis me...

Zauvijek Tvoj...

Mogli smo mi lice pokazati ljudima,
mogli smo reci sve sto je istina,
sta to sada vrijedi
krivi smo mi
jer smo sutjeli...

Ispijali smo nase case vina
onako kako smo umjeli,
zivjeli za dodir
i sve smo probali
samo ne reci oprosti,
samo ne zivjeti za sutra
u kojem bi nas dvoje zvali...zajedno...

Ako se ponovno rodim kao zelena trava
volio bih da izrastes pored mene,
jer u ovom zivotu mogu doci i voljeti tebe
u slijedecem bi uvenuo ili pokosenog bi me mogla imati,
ostajem zauvijek tvoj...