Cekajuci...

Znas li sta je to ljubav

hladna stopala ispod jorgana

koja niko da ugrije,

znas li sta je suza

koja se kotrlja niz obraze

pa put nadje do usana...

Eh kada bi znala

zasto zivis bez zivota,

koliko jos starosti na te ceka

dok si mlada,

samo kada bi znala

pronaci usce na kojem 

zivim ja potpuno slican tebi...

Ti nikada neces doci

sutnjom bojis svoje nebo,

zarobljena bez snova

cekas cudo,

i koliko jos tako

zar cijeli zivot da budes zarobljena

dok ja te volim

u ljubavi venem 

cekajuci da dodjes...

Rodi se ponovo za mene...

Zar bi mogla ponovo se roditi za mene

jer tebe bole proslosti bez ljubavi

u kojima nemas uspomene i samo zivis,

glumis cijeli zivot svoj

koji nikada nije bio tvoj...

Kada se okrenes toplih dana je malo

pamtis topal dodir pun ljubavi

vec godinama zaboravljen,

i opet glumis ljubav,

opet ces tijelo dati kao po navici,

ti navikla si biti ne voljena

ako neko doseta u tvoj zivot kao ja

za njega nisi spremna...

A ja i nocas...

kao godinama...

mijesam vino sa necim da ostanem budan do jutra,

dok ti ne razumijes

sta ti zelim reci...

Tebe gladan...

Izgubio sam te juce na drumu

i nisam se trudio vise te pronaci,

obrijao sam te sa lica

i pustio da u mlazu vode se izgubis,

isplakao sam te sinoc na jastuk

i danas jastucnicu poklonio ciganima...

Nema te vise izmedju zidova bijelih,

ne zuljas me vise u cipelama,

ne grijem te vise ispod pernate jakne,

nigdje te vise nema mila moja

sakrio sam te od sebe 

ali nisam te mogao sakriti

srcu,

dusi,

prstima,

oni te gladno zele i dozivaju... 

Zarobljena...

Kako da ti objasnim proljece 

kada okovana ledom lezis vijekovima...

Kako da ti objasnim suzu slavuju

kada tvojim nebom ptice ne lete...

Kako da te zovem ljubavi

kada tu rijec nikada osjetila nisi...

Znam tebe su gazili godinama

od rodjenja navikla plakati sama,

znam ti si stijena

a u mraku places za sebe kao zena

jer ljubavi...tebe nema ko voljeti...

Ti ces biti svacija,

ti ces biti njegova za sva vremena,

ti ces imati djecu...jedno...dvoje...troje...ili stotinu,

ti ces se truditi voljeti,

ali ljubav se ne trudi...ona se daje

narandzo moja...

Kada tvoj trud posustane

njemu kose milovati a biti sama,

djecu radjati a sanjati kako nisu njegova,

ruku mu dodirnuti

a misliti na onu koja s ljubavi miluje...

samo si zarobljena...

to se svakom desava

ko ljubav sanja

a ljubavi nema...

Dok dusa zivotu se nada...

Dusa koja se zarekla na ljubav

trazi sebe medj' opojnim zovom sirena,

dok poradjamo buducnost

kao mrtvu zoru nadanja,

tek juce zahvaljujemo nekome

sto je unakazio nas dom

nikakvu sadasnjaost razapeo na kriz

pa nas boli...ah kako nas boli

sto lazemo svakog

dok dusa bi vrisnula istinu...

I mozda sutra pocne zivot iznova

ali sam od sebe on se nuditi nece,

jer on je kao kamencic

dok ga ne sutnes da se kotrlja

nikada se nece pomjeriti sa mjesta,

i sutimo dok dusa zivotu se nada

u kojem postaje kamencic 

koji se otkotrljao sa brda 

na kojem nikada

ljubav nije rasla...

Dan ljubavi...

 Imam mnogo toga jos za uraditi,

jorgovan sam posadio 

ali ga nisam mirisao,

tresnju sam zalijevao

ali nisam se njom sladio...

Koliko samo jos imam za uraditi,

drum sam pronasao

kojim jos nisam krocio,

usne koje sam sanjao

kao kroz san sam ljubio,

postalju koju sam spremio za dvoje

ali u nju nisam legao...

Mnogo toga jos nisam docekao

kao dan u kojem ces 

narandzu koju sam godinama zaljevao

a ploda imala nije,

oguljenu donijeti do usana mojih,

jer samo pod tvojim rukama 

ona se moze roditi...

Imam mnogo toga za uraditi,

a to mnogo je samo jedno

dan u kojem ces me voljeti....

Ti ne razumijes...

Nije mi te nikada dosta

opet bi mirisao tvoje kose

opet bi saputao na uho

opet ce nas naci zagrljene

jutarnje zrake sunca...

Nisam te se nagledao

opet bi ocima te milovao

opet bi stopala grijao sa tvojim

ne moras mi roditi djecu

ja bih da se volimo kao niko na ovom svijetu...

Nisam te izljubio kako je srce zeljelo

nisam vijekovima sa tobom spavao,

a mislila si da znas sve o ljubavi

i vjeri,

sada tek vidis koliko zaljubljenih nota imam za tebe

i koliko vjerujem u tebe...

Ja jos uvijek kroz snove te dozivam

i niti jedna zemlja mi nije dom,

miran nisam dok slusam tihi glas u noci

kako jos uvijek nas volis 

i vjerujes u nas...

Mnogo jos ljubavi u sebi imas

i ti ne razumijes

zasto nas volis,

dok nade ima za nas,

dok jutro nas ceka

a ti ne razumijes... 

Jos sam tu...

Jos uvijek sam tu

jos uvijek u ledu,

mozda nekada svatim ko si ti

ali sada 

pusti da vjerujem u cuda...

Ti uvijek si tu i kada te nema

ali kada me vidis

da li cu to biti ja

onaj koji te volio

onaj kojeg si voljela,

jos uvijek sam tu

cuvam te u srcu onakvu kakvu te voljeh na pocetku...

Sjeti se

jos uvijek sam tu,

jos uvijek sam tvoj

i oprosti mi sto oci tvoje 

nekada ispunim tugom,

oprosti nam sto smo se voljeli...

Sutra kada se vratimo jedno drugom

nemoj me pitati sta sam radio,

nemoj pitati nista o meni,

krivi smo

sto volimo a ljubav trpimo...

Osjecaji odose na drugu stranu

to se svakome dogodi

ali nama nikada,

dok u noci srce se smrzne

cekajuci jutro 

koje sreca nije, 

nego samo bijeg...

Sada mi nedostaje tvoja tisina

zasto nisi rekla tada

da cutis dugo

da u tisini trazis sebe,

jer isti sam kao ti

u tisini cekam nekog kao tebe

da volim do kraja...

da volim do smrti...