Meni nije bilo sudjeno...

Meni sudjeno bilo nije

jutrom kavicu

donijeti do postelje meke,

mirisom ruze

probuditi oci voljene...

Meni se nije dalo

zaspati tiho

na njedrima bajnim,

osjetiti tople ruke u kosi,

disati u dvoje

jednim dahom istim...

Meni nije bilo sudjeno

poletjeti na svoje nebo,

sa drhtajem u srcu

i rukom u ruci

setati u dvoje

ka tihoj luci...

Meni ne bi dato

osjetiti sum talasa

na osamljenom kamenu pored mora,

dok na grudima

raspletena lezi kosa

Vile...koju zovem jedina...

Meni nije bilo sudjeno...

neki sretniji

ovo ce dozivjeti,

a mene uvijek cekaju oni moji drumovi,

koje je srce zeljelo da zaboravi...

zeljelo da zivi samo zbog jednog...

da zivi zbog ljubavi...