Moja rijeko daleka
jos ti dolazim
na tvoj izvor bistri
da ti suzom
razigran val smirim...
Bojim se kisa jesenjih
bojim se pahulja bijelih
kako prezivjeti
i do proljeca cvjetnog doci
kada uz mene nisi ti...
I proci ce tuga
i proci ce sreca,
ali ljubav ostaje
kao vjecna rana
da me sjeca moja rijeko zelena
kako je to kada imas nekoga
ko gleda tvojim ocima...
I sta rijeko moja
kada ti dodju neki novi klinci
pokucaju na tvoja vrata
dali ce znati isto kao ja saputati
dali ce biti isti kao ja
dali ce znati te voljeti?
Bojim se...moja rijeko
bojim se ovih hladnih vjetrova
bojim se zaspati
bez tvojih valova,
bojim se...umrijet cu
bez tvoga zagrljaja...
Nema komentara:
Objavi komentar