Nekada ponikne cvijet neznan
bez mirisa,
bez ljepote,
u pustinji goloj
bez ikoga svoga...
I taj cvijet zivi
kapljicu rose
kao kisu dozivi,
ne milovan,
ne voljen,
osamljen,
samo on pamti kada je rodjen...
Ali zavolje taj cvijet
neko nebo daleko,
poce da zivi i blista
poce da voli i osjeca,
poce da place zbog neba svoga...
Tog dana svati cvijet mali
da nije sam na dan kada se rodi,
nebo mu lice umi
i tiho rece SRETAN TI RODJENDAN
MOJ CVIJETU JEDINI...
Najljepse je voljeti i biti voljen, a jos ljepse ljubav imati sa nekim dijeliti.
OdgovoriIzbrišihvala volim te
OdgovoriIzbriši